Pompej, Gnej (latinski Gnaeus Pompeius [gnại'us pompe:'jus]), rimski vojskovođa i političar (Picenum, 29. IX. 106. pr. Kr. – Peluzij, Egipat, 29. IX. 48. pr. Kr.). Nakon njegovih pobjeda nad Marijem u Africi, Sula mu je 79. pr. Kr. podijelio naslov Magnus. Od 77. do 72. pr. Kr. ratovao je u Hispaniji i svladao Marijeva pristašu A. Sertorija, a na povratku u Italiju uništio je veći dio Spartakovih pobunjenika (71. pr. Kr.). God. 67. pr. Kr. dobio je diktatorske ovlasti kako bi iskorijenio gusare na Mediteranu, potom je 66. pr. Kr. postao vrhovni zapovjednik u ratu protiv pontskoga kralja Mitridata VI. Eupatora, kojega je pobijedio i gonio sve do Krima. Pošto je organizirao rimsku vlast u osvojenim krajevima Prednje Azije, vratio se u Rim, gdje je s Cezarom i Krasom sklopio tzv. Prvi trijumvirat (60. pr. Kr.). God. 55. pr. Kr. postao je, zajedno s Krasom, konzul. Nakon smrti žene Julije, Cezarove kćeri, i nakon Krasove pogibije (53. pr. Kr.), Pompej se postupno počeo udaljavati od Cezara, jer su obojica težila za samovlašću, napustio svoju prijašnju politiku i pristao uz Senat. U građanskom ratu protiv Cezara poražen je 48. pr. Kr. kraj Farsala (Tesalija). Sklonio se u Egipat, gdje ga je dao ubiti kralj Ptolemej XIII. Aulet.
