Polić, Nikola, hrvatski pjesnik (Sušak, danas dio Rijeke, 26. XI. 1890 – Rijeka, 15. X. 1960). Brat skladatelja Milutina i književnika Janka. Kao dječak se s obitelji preselio u Zagreb, gdje je pohađao gimnaziju i graditeljsku školu. Naizmjence je živio u Zagrebu i u Sušaku, gdje je bio ravnatelj Gradske biblioteke. Pjesme je počeo objavljivati rano, u krugu oko A. G. Matoša; uvršten je u zbirku Hrvatska mlada lirika (1914). Njegove su pjesme nastale u formalnom i esteticističkom duhu A. G. Matoša, odlikuju se sličnom muzikalnošću i impresionističkim simbolizmom, no te elemente Polić je nadogradio uspostavom zatvorena esteticističkoga svijeta, vezana većinom uz urbane, zagrebačke krajolike, i njegovim transcendiranjem kroz simbolističke i pasatističke motive te ugođaje prolaznosti (Triptih, Jučerašnji grad, Noćni mornar, Svirač), zbog čega je Lj. Wiesner njegovu poeziju u pozitivnom smislu ocijenio kao klavirsku liriku. Prvu zbirku pjesama, Jučerašnji grad, objavio je tek 1936. Pisao je zapažene feljtone (Marginalia, 1921), eseje i glazbene kritike. Objavio je zbirke pjesama Pjesme (1951) i Nad ukočenim gradom (1961) te novelu Fortunatov utorak (1930). Sabrana djela objavljena su mu u tri knjige 1989–91 (Sušačke subote, Pjesme, Zagrebačke šetnje).
