pas (Canis familiaris), životinja iz porodice pasa (Canidae), reda zvijeri (Carnivora), uske duguljaste glave, snažna zubala s jakim očnjacima (koljačima) i prednjim kutnjacima (deračima), žilava i okretna tijela. Ima malo žlijezda znojnica pa se hladi dahtanjem. Prirodno aktivan danju. Živeći uz čovjeka, privikao se na raznoliku hranu, no ipak najradije jede meso. U sjev. krajevima pretežno se hrani ribom. Spolno sazrijeva u dobi od 10 do 12 mjeseci. Brjeđost traje 58 do 63 dana, ženka koti do 12 mladunaca, koji su 10 do 12 dana slijepi, a prohodaju nakon 3 tjedna. Pas u prosjeku živi 10 do 12 godina. Od osjetilȃ, osim istančana sluha, ima izvanredno osjetljiv njuh, kojim raspoznaje predmete, ljude i životinje te sa sigurnošću slijedi njihov trag. Osobito mu je razvijeno asocijativno pamćenje pa se dresira za izvođenje različitih vještina. – Pas je najstarija domaća životinja. Utvrđeno je da je uz čovjeka živio već u mlađe kameno doba. Pretpostavlja se da na sjeveru potječe od vukova, a na jugu od čagljeva. Najbliži su mu srodnici čagalj (C. aureus), prerijski vuk (C. latrans), obični vuk (C. lupus) i australski pas (C. dingo). Najstariji nalaz ostataka psa potječe iz ranoga neolitika, a nađen je u ist. dijelu sr. Europe. Prozvan je Canis familiaris Putatini. Bio je velik kao srednje velik ovčarski pas, a pretpostavlja se da potječe od malog indijskoga vuka. U brončano doba pojavili su se prapov. predci ovčarskoga psa (C. matris optimae), podrijetlom vjerojatno s Istoka; od njih se razvila druga skupina: eskimski psi, doge, lovački psi, vučjak i hrtovi. Križanjem i odabiranjem čovjek je uzgojio oko 400 pasmina različite tjelesne građe i psih. sposobnosti. Uz zoološku klasifikaciju, uobičajena je podjela pasa s obzirom na njihovu praktičnu primjenu na lovačke (brak, pointer, seter, španijel i dr.), ovčarske pse i čuvare (ovamo se ubraja i bernardinac) te luksuzne pse (pekinezer, špic, pinč, buldog i dr.).
Pas je domaćin mnogih parazita, koje može prenijeti i na čovjeka. Kod njega se javljaju različite organske bolesti, a u starijoj dobi bolesti bubrega i probavnih organa (zbog neadekvatne prehrane), mnoge nametničke bolesti (šuga, trakavičavost, ehinokokoza i dr.), a i zarazne bolesti, od kojih su neke opasne zoonoze (bjesnoća, leptospiroza, lišmenijaza, toksoplazmoza).
