struka(e): geografija, opća

otok, dio kopna okružen sa svih strana vodom, odnosno morem. Otoci se javljaju: u skupinama (otočje ili arhipelag), koje se mogu sastojati i od nekoliko tisuća otoka (Filipini, Indonezija), u nizovima (Antili, japanski, jadranski otoci), koji mogu biti dugi od nekoliko stotina do više od 1000 km (Kurili), i usamljeni pojedinačni, daleko od kopna kao pučinski ili oceanski otoci (Saint Helena, Ascension). Kontinentski su otoci u geološkoj vezi sa susjednim kopnom (jadranski otoci). Oceanski otoci nastali su podmorskim vulkanskim erupcijama, a atoli razvojem koralja na vulkanskim otocima uz izdizanje morske razine. Površina svih otoka na Zemlji iznosi oko 9,9 milijuna kvadratnih kilometara ili 6,6% ukupne kopnene površine; najveći je Grenland, obuhvaća 2 166 086 km². Otoka ima i u rijekama (ade) i jezerima. Otoci imaju globalno strateško značenje (na njima su se razvile velike pomorske države – Velika Britanija, Japan) ili imaju veliko regionalno (Malta, Cipar, Sicilija, Singapore, Hong Kong), odnosno lokalno (Helgoland, Kotlin s Kronštadtom, Vis) strateško značenje. Povijesne jezgre mnogih gradova (Pariz, New York, Venecija, Stockholm, Sankt Peterburg) nalaze se na otocima. Na njima su često značajne zračne luke (Havajski otoci, Hong Kong, Azori, Bermuda).

Citiranje:

otok. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 9.10.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/45874>.