Ontario (engl. izgovor [ɔnte'riou]), pokrajina u južnoj Kanadi; površinom od 1 076 395 km² (kopnena površina, bez unutrašnjih voda, 917 741 km²) druga je u zemlji; 13 448 494 st. (2016) ili 38,3% kanadskoga stanovništva (1901. godine 41%, a 1976. godine 36%). Sa 14,7 st./km² ubraja se u najgušće naseljene kanadske pokrajine. U Ontariju živi 385 505 Indijanaca ili 25% ukupnoga broja indijanskoga stanovništva Kanade. Engleski je materinski jezik 66,9% stanovništva, a francuski 3,8% (2016). Pokrajina obuhvaća razmjerno uzak dio kanadskoga kopna između Hudsonova zaljeva na sjeveru i Velikih jezera (s dijelom doline rijeke Saint Lawrence) na jugu. Pruža se na području Kanadskoga štita i prosječna visina iznosi oko 450 m (najviša je u pobrđu Isphatina – 693 m, 150 km sjeverno od jezera Huron). Nakon povlačenja pleistocenskih ledenjaka koji su pokrivali cijelo područje zaostala su mnogobrojna morenska uzvišenja i ledenjačka jezera (Ontario ima oko 250 000 jezera). Od mnogih rijeka najveće su Ottawa, Severn i Albany. Većim dijelom (82%) leži južno od 16 °C srpanjske izoterme (sjeverna granica rentabilnog uzgoja žitarica). U sjevernome dijelu klima je subarktička, a u južnome vlažna kontinentalna; u području uz Velika jezera ljeta su toplija (oko 22 °C u srpnju), a zime znatno blaže (–3 °C u siječnju). Prosječna je godišnja količina oborina 500 do 750 mm. Mnogobrojni riječni tokovi imaju veliki hidroenergetski potencijal. Šume četinjača pokrivaju golema prostranstva. Od šest nacionalnih parkova najstariji je Algonquin (osnovan 1893). Klimatski povoljniji krajnji južni dio Ontarija obuhvaća manje od 10% teritorija i glavninu stanovništva, koje pretežno (86%, 2016) živi u gradovima (Toronto, Ottawa, Mississauga, Hamilton i dr.). Upravno središte i najveći grad Toronto (2 731 571 st., 2016) vodeće je kanadsko industrijsko i financijsko središte (banke, burza). Šire gradsko područje Toronta (tzv. Golden Horseshoe ili Zlatna potkova), s približno 7,8 milijuna stanovnika, širi se duž obale jezera Ontario od Oshawe do Niagara Fallsa. Ontario je ekonomski najrazvijenija kanadska pokrajina; jeftina električna energija, obilje rudnih ležišta (nikal, bakar, željezo, kobalt, cink, zlato, paladij, uranij, srebro), blizina SAD-a (tržište, uvoz ugljena), razgranate prometne veze i suvremena tehnologija pridonijeli su razvoju snažne industrije. U ukupnoj kanadskoj industrijskoj proizvodnji Ontario sudjeluje s približno 50%, a u izvozu s 58%. Vodeće su industrije motornih vozila (gotovo sva kanadska proizvodnja automobila), zrakoplova, elektroničkih proizvoda (elektronička računala i dr.; Ottawa), kemikalija, prehrambenih proizvoda, drvenjače i papira, strojeva, sintetičnih vlakana i pokućstva. Električna se energije većim dijelom dobiva u nuklearnim elektranama (glavnina kanadskih nuklearnih elektrana nalazi se u Ontariju). Dobro je razvijeno šumarstvo (šume Ontarija čine 17% kanadskih šuma). Poljoprivreda (uglavnom u južnom Ontariju) ostvaruje oko ⅟₄ ukupne kanadske poljoprivredne proizvodnje; uzgajaju se žitarice (¾ kanadske proizvodnje soje, kukuruz, pšenica), voće (jabuke, orah, lješnjak), duhan; stočarstvo (vodeća u zemlji po broju peradi, ovaca i koza). Razvijeno je slatkovodno ribarstvo. Najveće su luke Hamilton (11,6 milijuna tona, 2018) i Thunder Bay (8,7 milijuna tona) koje leže na plovnome putu Saint Lawrence Seaway; međunarodna zračna luka Toronta najprometnija je u zemlji (45,1 milijun putnika, 2017).
Autohtono indijansko stanovništvo pripada irokeškoj i algonkinskoj jezičnoj skupini. Prvu europsku ekspediciju na područje današnjeg Ontarija vodio je Francuz Étienne Brûlé 1610–11. Sredinom XVII. st. najjužniji dijelovi bili su pod kontrolom Irokeške konfederacije indijanskih plemena. Premda su Francuzi područje proglasili dijelom francuske Kanade, 1673. na mjestu današnjega Kingstona podignuli Fort Frontenac, a 1750. na mjestu Toronta Fort Rouillé, Ontario gotovo da nije imao francuskih doseljenika kada je 1763. pripao Velikoj Britaniji, kao dio nove britanske kolonije Quebec. Doseljavanje se ubrzava nakon dolaska približno 10 000 britanskih lojalista iz SAD-a nakon završetka Američkog rata za neovisnost, te Ontario 1791. postaje zasebna kolonija pod imenom Gornja Kanada (Upper Canada). Daljnjim doseljavanjem nakon 1815. stanovništvo ubrzano raste, a tenzije između vladajuće konzervativne elite i reformističkih skupina koje su tražile političku demokratizaciju dovode do pobune 1837. Nakon razdoblja tzv. Ujedinjene Kanade kao jedinstvene kolonije 1841–67., proglašenjem dominiona Kanade kao federalne države 1867. Ontario postaje jedna od četiri prve kanadske pokrajine te se njegov teritorij postupno širi 1874., 1889. i 1912. kada dobiva sadašnji opseg i granice.
