Olib, otok u zadarskom akvatoriju; 26,14 km², 117 st. (2021). Leži istočno od Silbe, zapadno od Škrde, Mauna i Dugog otoka, jugoistočno od Lošinja i Cresa te sjeverno od Ista i Molata; sjeverno je more Kvarnerića, a južno Virsko more. Pruža se meridionalno. Dug je 9,3 km, širok do 6,3 km; u srednjem je dijelu sužen (1,4 km). Obala Oliba duga je 33,3 km i nerazvedena (koeficijent razvedenosti 1,8). Veće uvale: Luka Olib i Slatinica. Građen je od vapnenaca i dolomita. Najviši vrh Kalac (74 m). Pred istočnom obalom leže otočići Planik i Planičić, a pred sjeverozapadnom Sip (Šip) i Morovnik. Zapadni dio otoka obrastao je makijom i šumarcima crnike. Na istoku i jugu otoka prostiru se pašnjaci i šikara. Uzgoj vinove loze, masline i dr.; ovčarstvo i proizvodnja sira, ribolov; turizam. Brodskim i trajektnim linijama povezan je sa Zadrom i Malim Lošinjem te susjednim otocima. – O naseljenosti u rimsko doba svjedoče ostatci rimskoga graditeljstva u uvali Banve (Banjve). U istoj uvali nalaze se i ruševine trobrodne crkve sv. Pavla sa samostanom (napušteni i srušeni oko 1200). U X. st. Olib spominje bizantski car i kroničar Konstantin VII. Porfirogenet pod nazivom Aluip. Od 1409. mletačke su vlasti davale zemljišta na Olibu u zakup zadarskim plemićkim obiteljima. Naselje se snažnije počelo razvijati nakon 1476., kada su se na otok naseljavali prebjezi iz Cetinske krajine, predvođeni svojim župnikom Jurjem Cetinjaninom. U drugoj polovici XVI. i početkom XVII. st. kraj Oliba su senjski uskoci zarobili i opljačkali mletačke trgovačke galije. U XVII. st. naselje stradava u napadima ulcinjskih gusara, a u drugoj polovici XVIII. st. sagrađena je ondje kula za obranu od gusarskih napada. U XVIII. i XIX. st. na Olibu se razvija pomorstvo i ribarstvo. Za II. svjetskoga rata na otoku se razvio jak antifašistički pokret (partizanska mornarica).
