Njerš, Ljerka, hrvatska keramičarka i slikarica (Begov Han, BiH, 22. II. 1937). U Zagrebu je 1955. završila keramiku u Školi primijenjene umjetnosti (Blanka Dužanec) te 1960. slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti (Marino Tartaglia). Usavršavala se 1987. na studijskim boravcima u Portugalu i Engleskoj.
Senzibilne poetike i prepoznatljiva izričaja, oblikovala je u raznim keramičkim tehnikama (majolika i fajansa, kamenjača i porculan, raku) dekorativnu plastiku s motivima aktova, krajolika, ptica i cvijeća (Knjiga, 1985; Ljubavnici, 2000; Tajna žene, 2007), 1960-ih istarskih srednjovjekovnih fresaka, mozaika i gradića. Jakim koloritom stvarala je i unikatni nakit nadahnuta istim motivima (jedno vrijeme i starohrvatskim nakitom), često prepoznatljiv po otisku nalik čipki. Od 2010. stvarala je i u staklu, ponovivši svoje jarke kolorističke kompozicije, najčešće plavo-zelene s naglašenom obrisnom linijom. U smjelim, slobodnim ritmovima oblikovala je staklo-slike naglašavajući staklenu prozračnost odsjajem boja. Istu motiviku, protkanu tankoćutnom senzualnošću i ljepotom, prenosila je blistavim bojama i na svilu i druge transparentne materijale ostvarujući dojam suvremenih vitraja.
Njezino intimističko slikarstvo obilježava jednostavan koloristički izraz (ciklus Yorkshirski krajolici, 1984; Stol s crvenim cvijećem i voćem, 1991; Crveno-plava vaza, 2004). Izrađivala je i litografije te slike s pomoću računala i fotografije. Bavila se ilustracijom i opremom knjiga.
U Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu priređena joj je 2007. retrospektivna izložba, a monografije su joj napisali Josip Depolo 1990. i Ivanka Reberski 2012. Dobitnica je nagrada za životno djelo ULUPUH-a (2022) i »Vladimir Nazor« (2025).
