Mars

Mars, četvrti planet po udaljenosti od Sunca. Vidljiv je sa Zemlje golim okom i zato poznat od davnine. Nazvan je po Marsu, bogu u rimskoj mitologiji. Ima dva satelita: Deimos i Phobos.

Putanja i vrtnja

Od Sunca je prosječno udaljen 228 milijuna kilometara, tj. 1,524 astronomske jedinice. Putanja mu je izduljena (ekscentricitet 0,0934) i blago nagnuta s obzirom na ekliptiku (inklinacija 1,85°). Obiđe Sunce za 687 zemaljskih dana.

Os vrtnje odstupa od okomice na ravninu putanje za 25,2° pa na Marsu postoje godišnja doba poput Zemljinih. Oko svoje osi okreće se brzinom poput Zemlje, sinodički dan (u odnosu na Sunce) traje 24 h i 40 min.

Fizička svojstva

Promjer mu je dvostruko manji od Zemljina (6792 km), masa 0,107 Zemljine mase, srednja gustoća 3933 kg/m³, a površinsko gravitacijsko ubrzanje 0,377 gravitacijskoga ubrzanja na Zemlji (3,72 m/s²). Površina mu je crvenkastonarančasta (albedo 0,170). Temperatura površine može biti od –128 °C do 35 °C, ovisno o dobu dana i godine.

Mars je seizmički aktivan, samo 2019. zabilježeno je više od 450 potresa. Njegova je jezgra tekuća, promjera oko 3660 km, stjenoviti plašt debljine je oko 500 km, a kora 24 do 72 km.

Atmosfera

Ima vrlo rijetku atmosferu, koja se sastoji od 95,97% ugljikova dioksida, 1,93% argona, 1,89% dušika, 0,146% kisika, 0,021 vodene pare, te primjesa. Površinski tlak iznosi od 30 Pa na Olimpskoj gori do više od 1155 Pa u Heladskoj ravnici (Hellas Planitia), a vrijednost tlaka na površinskoj srednjoj razini iznosi oko 600 Pa. Atmosfera je prilično prašnjava, sadržava čestice promjera oko 1,5 µm koje marsovskomu nebu daju žućkastu ili ružičastu boju kada se gleda s površine. U atmosferi se pojavljuju oblaci, a podižu se i pješčane oluje. Polarne se kape sastoje od smrznute vode i ugljikova dioksida. Zimi se ugljikov dioksid djelomice smrzava pa atmosferski tlak pada za 1/3.

Reljef

Sjeverna i južna polutka geološki se razlikuju. Tlo sjeverne polutke geološki je mlađe, reljef joj je nekoliko kilometara niži od reljefa južne polutke; na južnoj polutki prevladavaju udarni krateri od pada meteoroida, a na sjevernoj ugasli vulkani.

Najveći su krateri Utopia (promjera 3300 km), Hellas (2300 km), Argyre (1800 km), Isidis (1500 km), a poznato je oko 43 000 kratera kojima je promjer veći od 5 km, 385 000 kojima je promjer veći od 1 km.

Na Marsu se nalaze najveći vulkani u Sunčevu sustavu. Slaganjem mnogobrojnih tokova lave i pepela izbačenih iz pet najvećih vulkana, Olimpske gore (Olympus Mons, visok oko 26 km iznad srednje razine, promjera podnožja oko 610 km), Askarske gore (Ascraeus Mons, 18 km, 456 km), Arsijske gore (Arsia Mons, 20 km, 470 km), Paunove gore (Pavonis Mons, 14 km, 367 km) i Bijele gore (Alba Mons, do 2007. Alba Patera, 3 km, 548 km), nastalo je Tarsejsko gorje (Tharsis Montes), golema izbočina, 7 do 10 km iznad srednje razine Marsa, koja pokriva do 25% površine planeta.

Velik sustav kanjona koji se nalazi uz Marsov ekvator, Marinerske doline (Valles Marineris), dug je oko 4000 km, širok oko 200 km i dubok do 7 km.

Marsovo tlo sastoji se od kremena i limonita i slično je Zemljinu tlu, osim velike prisutnosti željeza na njegovoj površini (oko 13,5%) u obliku oksida, što tlu daje crvenkastonarančastu boju. Mars ima ionosferu te vrlo slabo magnetsko polje. Tokovi nekadašnjih rijeka vode od južne na sjevernu polutku. Snimkama na površini ustanovljeno je postojanje sedimenata nastalih taloženjem u vodi. Zbog malene mase Mars je izgubio velik dio nekadašnje atmosfere i većinu vode u slobodnom stanju, osim malih smrznutih količina na polovima. Moguće je postojanje vode u smrznutom stanju ispod površine Marsa. Traga se i za mogućim ostatcima nekadašnjih oblika života, za sada bez pouzdanih podataka.

Istraživanje međuplanetskim letjelicama