mana (iz nekoga polinezijskog jezika), nadnaravna, bezgranično jaka magična sila i moć koju, po predodžbama prastanovnika Oceanije, mogu imati pojedini ljudi (osobito poglavice i čarobnjaci) pa i životinje i stvari u većoj ili manjoj mjeri. Mana se nasljeđuje, ali i stječe (željom za stjecanjem mane ubijenoga neprijatelja tumači se pojava kanibalizma). Bića i objekti u kojima je, prema vjerovanju, koncentrirana mana često se proglašuju tabuom (pa su neki iz toga izvodili totemizam i fetišizam). Slični su pojmovi orenda kod Irokeza, manitu kod Algonkina, vakanda kod Siouxa, itd. Vjerovanje u manu kao bezličnu silu smatrali su neki autori najstarijim oblikom svetoga.
