Lopud, otok u Elafitskom otočju, sjeverozapadno od Dubrovnika; obuhvaća 4,38 km² s 278 st. (2021). Leži između otoka Šipana na sjeverozapadu i Koločepa na jugoistoku. Dug je 4,5 km, širok do 2 km. Reljef otoka čine dva vapnenačka uzvišenja s udolinom među njima; najviši je vrh Brdo (216 m). Otok je ugl. nerazveden; duljina obale iznosi 14,6 km, koeficijent razvedenosti 2,0. Glavne uvale: Lopud i Šunj (pješčana plaža). Bujna mediteranska vegetacija. Stanovništvo se bavi turizmom, poljodjelstvom, ribarstvom i pomorstvom. Brodske veze s Dubrovnikom te Koločepom, Šipanom i Mljetom. Lopud, jedino naselje, leži na sjeverozapadu otoka. – Otok je naseljen od antičkih vremena, a i samo ime, u latiniziranom obliku Lafota (od Elaphites, kod Plinija, možda skraćeno za Elaphitides), grčkog je podrijetla. Naseljavanje Hrvata u ranome srednjem vijeku potvrđuju ostatci predromaničkih crkvica. Prije razdoblja Dubrovačke Republike, Lopud je vjerojatno pripadao Zahumlju. Od XI. st. bio je sastavni dio teritorija Dubrovačke Republike pa se spominje u Dubrovačkome statutu iz 1272. Od 1457. Lopud je, zajedno s Koločepom, činio jedinstvenu administrativnu jedinicu (knežiju) u okviru Dubrovačke Republike, kojoj je na čelu bio knez. Usko povezan s gradom Dubrovnikom, najveći je procvat otok doživio u XV. i XVI. st., i to najviše zahvaljujući razvoju pomorstva i trgovine. Stanovnici Lopuda obavljali su istaknute službe u dubrovačkoj mornarici (brodovlasnici, kapetani i mornari), a na otoku je u doba snažna razvoja brodarstva postojalo i brodogradilište. Gospodarski zastoj Lopuda bio je djelomično posljedica slabljenja trgovine u Sredozemlju, ali i razorna potresa 1667., nakon kojega otok više nije doživio nekadašnje gospodarsko značenje. Od 1669. bio je sjedinjen sa Šipanom u jednu knežiju sa sjedištem na Lopudu.