lobelija (po flamanskome botaničaru Matthiasu de L’Obelu; 1538–1616) (Lobelia), biljni rod s približno 400, većinom tropskih vrsta biljaka, iz porodice lobelija (Lobeliaceae). Biljke su otrovne i sadrže specifične alkaloide, npr. sjevernoamerička vrsta Lobelia inflata ima ih više od deset različitih (lobelin, koji se primjenjivao u liječenju astme i bronhitisa te nalazio u komercijalnim pripravcima za odvikavanje od pušenja, lobinin, lobelanin i dr.). Od davnina su je rabili urođenici (tzv. indijanski duhan). Mnoge se vrste i odlike uzgajaju kao ukrasne biljke, npr. sitnocvjetna lobelija (Lobelia erinus) iz južne Afrike, koja je u Europu dospjela sredinom XVIII. st., 20 do 25 cm visoka jednogodišnja biljka, najčešće s modrim, ili bijelim i crvenim cvjetovima. Podrijetlom su iz Sjeverne Amerike Lobelia cardinalis, u Europi od XVII. st., Lobelia fulgens i Lobelia splendens, i dr. U Europi su jedine samonikle vrste Lobelia dortmanna i Lobelia urens, koje u Hrvatskoj ne rastu.
