kozmologija (kozmo- + -logija).
1. Filozofska disciplina koja se bavi istraživanjem vidljivoga fizičkog svijeta, njegovim postankom, svrhom i zakonima što njime vladaju. Pojam kozmologija uveo je u filozofiju Ch. Wolff u XVIII. st., kao naziv za posebno područje metafizike (metaphysica specialis) koje se bavi svjetskom građevinom kao prirodnim sustavom fizičkih supstancija. Sa znanošću fizike povezuje ju isti objekt interesa (fizički bitak), a s metafizikom nadznanstveno uobličen sustav načela kojima objašnjava zamjetljive ili spoznatljive pojave i zakone. Kozmološkim problemom bila su zaokupljena već ona prva naturalistička filozofska istraživanja što su ih započeli »fiziolozi« (Tales, Anaksimen, Anaksimandar), dok je kao cjelovita znanost o prirodi kozmologija prvi put oblikovana u Demokritovoj atomističkoj teoriji. Sve do modernoga doba, dok nije provedena stroža distinkcija između znanosti i filozofije (npr. G. Galilei), kozmologija se poistovjećivala s filozofijom prirode. Premda potisnuta s jedne strane znanošću, a s druge antropološkim karakterom filozofije, kozmologija se održala do danas kao odlika i sadržaj pojedinih metafizičkih sustava; ona označuje bilo skup općih nazora o svijetu koji se izvode iz pojedinih teorija znanosti velike univerzalnosti (npr. različite teorije svemira), bilo materijalističku metafiziku koja filozofske pretpostavke zamjenjuje temeljnim pojmovima suvremene znanosti. Poseban slučaj moderne kozmologije predstavljaju filozofski sustavi A. N. Whiteheada i N. Hartmanna, a njih obojica istražuju različite aspekte, kategorije i regije realnosti kao fizičkog bitka, što je na osoben fenomenologijski način prikazano i kod Hedwige Conrad-Martius.
2. U religiji, u aspektu konačne teorije prirode sve se teorije slažu da svemir ima početak. Početak svemira upućuje u filozofsko-religijskom smislu na njegovo stvaranje te na Stvoritelja – religijskoga Boga. To se izriče naročitim metafizičkim načelom, koje se naziva čovjekoslovno načelo (Anthropic Principle) i koje pretpostavlja da je svemir u kojem jesmo i koji stvarno opažamo izbor između svih mogućih svemira jer baš mi, inteligentna bića, moramo biti prisutni kako bismo opažali i razumijevali njegovo postojanje, odn. da su temeljne prirodne konstante takvih vrijednosti i fizičke zakonitosti tako međusobno postavljene da se inteligentni život kao takav baš može i treba pojaviti i postojati u svemiru.
