Korenica (prije Titova Korenica), naselje i sjedište općine Plitvička jezera, Lika; 1563 st. (2021). Leži u Koreničkom polju, na 658 m apsolutne visine, uz cestu Karlovac–Slunj–Gračac. Ruševine crkve sv. Jurja Mučenika. Farmaceutska, drvna, građevna, industrija papira i kemijskih proizvoda; tiskarstvo. – Prvi se put spominje 1468. kao sjedište istoimenog upravnog okruga (districtus de Korenica) u sklopu Krbavske županije. Tada ju je posjedovala velikaška obitelj Kurjaković. Prema zapisu iz 1489. Korenica je imala svoj kaštel kojega su ostatci i danas vidljivi na brdu Gradina (u blizini se nalaze ostatci srednjovjekovnih utvrda Mrsinj i Prozor). Podno kaštela razvilo se obrtničko-trgovačko podgrađe, koje su hrvatski stanovnici napustili 1523–26. zbog osmanske opasnosti. Godine 1527. Osmanlije su osvojili Korenicu, koja je potom priključena Kliškomu sandžaku. U drugoj polovici XVI. st. na to su područje Osmanlije radi zaštite svojih granica naselili pravoslavno stanovništvo iz Grahova i Unca podrijetlom s Tare, Pive i Lima. Godine 1658. dio koreničkih graničara prebjegao je na hrvatsku stranu pa se na prijedlog Petra Zrinskoga naselio u Viliće kraj Otočca, a nakon oslobođenja Like i Krbave (1689) dio se prebjega ponovno vratio u Korenicu. Nakon Karlovačkoga mira 1699. Korenica je ušla u sastav Habsburške Monarhije i bila priključena Vojnoj krajini isprva kao dio Ličke, a od 1765. Otočke krajiške pukovnije. Godine 1800. sagrađena je u naselju crkva sv. Jurja, a 1807. utemeljena samostalna župa. Od 1872. Korenica je bila sjedište općine, kotarske oblasti i kotarskoga suda. Od 1922., za Kraljevine SHS bila je kotar u sastavu Primorsko–krajiške oblasti, a nakon podjele na banovine 1931. Korenica je bila kotar u Savskoj banovini. Nakon uspostave NDH 1941. bila je uključena u sastav velike župe Lika i Gacka. Za II. svjetskoga rata nekoliko su je puta okupirale talijanske i njemačke snage, a konačno je oslobođena 21. III. 1945. Za Domovinskog rata Korenica je 1991–95. bila pod srpskom okupacijom.