Kenija (Kenya; Republika Kenija/svahilski Jamhuri ya Kenya/engleski Republic of Kenya), država u istočnoj Africi, između Južnoga Sudana (duljina granice 232 km) na sjeverozapadu, Etiopije (830 km) na sjeveru, Somalije (682 km) na istoku, Indijskog oceana na jugoistoku, Tanzanije (769 km) na jugu i jugozapadu te Ugande (933 km) na zapadu; s unutrašnjim vodama (10 705 km²) obuhvaća 592 586 km².
Prirodna obilježja
Sjeverni i istočni dio Kenije čine prostrani 300 do 1500 m visoki ravnjaci i niska pobrđa koja se blago spuštaju prema pretežno uskoj (20 km) obalnoj nizini uz Indijski ocean; sjeverni dio priobalja uz dolinu rijeke Tane znatno je širi (do 160 km). Niska, pjeskovita i uglavnom nerazvedena obala duga je 536 km. Središnji i zapadni dio Kenije planinsko je područje u zoni istočnoafričkoga rasjednoga sustava (smjera pružanja sjever–jug) s visokim ravnjakom iznad kojeg se po istočnom i zapadnom rubu rasjeda uzdižu gorja (Aberdare, Mau, Elgeyo) i vulkanski masivi (Kenya, 5199 m, najviši vrh zemlje, i Elgon, 4321 m); u udolinama mnoga tektonska jezera (Viktorijino, Turkana, Magadi, Nakuru, Naivasha i dr.).
Kenija leži u ekvatorskome području Afrike. U niskom priobalnom pojasu prevladava vruća i vlažna ekvatorska klima, dok unutarnje planinsko područje s ravnjacima iznad 1000 m apsolutne visine ima umjerenu klimu i obilje oborina pa je najgušće naseljeno. Srednja siječanjska temperatura kreće se od 18,4 °C (na visini od 2000 m) do 27,3 °C u priobalju (Mombasa), a srednja srpanjska od 15,4 °C u višim dijelovima zemlje do 23,8 °C u priobalju. Godišnju količinu oborina određuje puhanje jugoistočnoga pasata; u unutrašnjosti dva su kišna razdoblja (ožujak−lipanj kada padne glavnina oborina i listopad−prosinac), u priobalju su padaline ravnomjerno raspoređene tijekom cijele godine. Najviše oborina primaju visočja (800 do 1800 mm; privjetrinska strana do 2500 mm) i obalna nizina (do 1500 mm), sjeverni krajevi su aridni (manje od 300 mm).
Najveća rijeka je Tana (708 km), izvire u središnjem dijelu, a utječe u Indijski ocean; ostali se vodotoci odvodnjavaju prema jezerima u unutrašnjosti, od kojih su najveća Viktorijino (68 800 km²) i Turkana (prije Rudolfovo jezero; 6405 km²), ili presuše. Velika prostranstva kenijske unutrašnjosti prekriva savana s grmolikim akacijama i trnovitim grmljem. Priobalje je pod djelomično očuvanim tropskim kišnim šumama, uz obalu rastu mangrove. Mnogobrojni su nacionalni parkovi (Mount Kenya, Meru, Amboseli, Nakuru i dr.) i rezervati prirode (najpoznatiji Masai Mara).
Stanovništvo
Prema popisu stanovništva iz 2009. Kenija ima 38 610 097 st., a prema službenoj procjeni za 2016. godinu 45 847 857 st.; gustoća naseljenosti iznosi 77,3 st./km², što je gotovo dva puta više od afričkoga prosjeka (37 st./km²). Glavnina stanovništva živi u područjima iznad 2000 m u jugozapadnome dijelu zemlje i uz Viktorijino jezero, gdje su klimatski uvjeti povoljniji (do 590 st./km²). Na rubovima prenaseljenih gradova (Nairobi, Mombasa) s više od 6000 st./km² nastaju slamovi, dok su aridni prostori na sjeveru i sjeveroistoku rijetko naseljeni (do 8 st./km²). Etnička struktura Kenije vrlo je raznolika; najbrojniji su pripadnici bantuskih naroda (oko 70%), od kojih Kikuji (17,2%), Luhji (13,8%), Kambi (10,1%), Gusiji (5,7%) i Merui (4,3%), te nilotskih naroda (29%): Luo (10,5%), Kalendžin (12,9%), Turkana (2,6%), Masai (2,2%) i dr. Na sjeveroistoku zemlje obitavaju pripadnici kušitske skupine (0,3%; uglavnom Somalci i Oromi); u priobalju i gradovima ima Arapa, Indijaca i Europljana (uglavnom Britanci). Znatan je i broj izbjeglica iz susjedne Somalije. Po vjeri su kršćani (83,1%; od toga protestanti 47,7%, katolici 23,5%, anglikanci 10,6%), zatim muslimani (11,2%), pripadnici autohtonih afričkih religija (1,7%) i dr. (4,0%). Stabilnost zemlje narušavaju česti međuetnički i vjerski sukobi (osobito u pograničju sa Somalijom). Stanovništvo Kenije se u posljednjih trideset godina udvostručilo (21 443 636 st., 1989). Porast stanovništva i dalje je visok, u razdoblju 2010–15. iznosio je 2,6% na godinu, što odgovara visokomu prirodnom priraštaju (26,1‰ ili 2,61%, 2015). Natalitet je visok (34,1‰, 2015; svjetski prosjek je 20,0‰), a mortalitet nizak (8,0‰, 2015) i odgovara svjetskomu prosjeku; smrtnost dojenčadi je u opadanju (35,5‰, 2015). HIV-om je zaraženo 6,2% stanovništva između 15 i 49 godina starosti (prema procjeni UN-a za 2011). Stanovništvo Kenije vrlo je mlado, čak dvije trećine ukupnoga stanovništva mlađe je od trideset godina; u dobi je do 14 godina 41,7%, od 15 do 64 godine 55,5%, a u dobi od 65 i više godina 2,8% stanovništva (2015). Očekivano trajanje života za muškarce iznosi 62,1 godinu, a za žene 65,2 godine (2014). Ekonomski je aktivno 17,7 milijuna stanovnika (2014), od čega je nezaposleno 21% (u gradovima i do 38%). U poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu zaposleno je 75% aktivnih stanovnika, a u industriji, građevinarstvu, rudarstvu i u uslužnim djelatnostima 25% (2015). Od nekoliko sveučilišta najveće je i najstarije u Nairobiju (od 1970; osnovano 1956. kao koledž); službeni su jezici svahilski i engleski, a govori se još mnogobrojnim bantuskim (kikuju, kamba i dr.) i nilotskim jezicima (luo, masajski i dr.); nepismeno je 22% stanovništva starijega od 15 godina (2015). Glavni je grad Nairobi (3 133 518 st., 2009); ostali su veći gradovi (2009): Mombasa (915 101 st.), Nakuru (286 411 st.), Kisumu (259 258 st.), Eldoret (252 061 st.), Ruiru (236 961 st.), Kikuyu (190 208 st.) i dr.; u gradovima živi 25,6% st. (2015).
Gospodarstvo
Početkom 2000-ih Kenija je ostala u skupini gospodarski slabo razvijenih zemalja, s 34,4% siromašnoga stanovništva (2019). Stopa nezaposlenosti povećana je s 2,8 (2016) na 5,7% (2021). Gospodarski razvoj otežavaju spore reforme zakona i ustanova, raširenost korupcije, zaostalost infrastrukture i dr. Od prirodnih bogatstava posjeduje zalihe zlata, vapnenca, cinka, soli, rude titanija, cirkonija, ima bogat fond ribe i divljači te hidroenergetske potencijale. Prosječan godišnji rast BDP-a 2010–19. iznosio je 5%. Vrijednost BDP-a od 12,7 milijarda USD (2000) povećana je na 110,3 milijarde USD (2021); BDP po stanovniku uvećan je s približno 400 USD (2000) na približno 2000 USD (2021). Pandemija bolesti COVID-19 uzrokovala je 2020. pad BDP-a od 0,3%, a smanjila je i prihode od turizma (s 1,7 milijarda USD 2019. na 774 milijuna USD 2020). U sastavu BDP-a 2017 (iznosio je 82 milijarde USD) vodeći je uslužni sektor (47,5%), zatim poljoprivredni (34,5%) i industrijski (18%). Poljoprivreda je često pogođena poplavama i sušama. U njezinoj su ponudi kava, čaj, žitarice, šećerna trska, krumpir, banane, mango, avokado i drugo tropsko voće, zatim živa stoka, divljač i riba. Industrijsku ponudu čine građevni materijal, plastični proizvodi, namještaj, tekstil, odjeća, cigarete, prehrambeni proizvodi. U uslužnom sektoru važan je razvoj turizma, koji je najviši godišnji prihod od 1,8 milijarda USD ostvario 2011 (godine 2021. iznosio je 1,3 milijarde USD). Vrijednost robnog izvoza 2020. bila je 6,5 milijarda USD, a uvoza 18,2 milijarde USD. Većinu izvoza čine čaj, kava, cvijeće, voće, naftni derivati, zlato, mineralne sirovine, meso. Uvozi najviše naftne derivate, telekomunikacijsku opremu, električne uređaje, strojeve, lijekove, vozila, hranu. Prema udjelu u izvozu vodeći su partneri Uganda (14,4%), Pakistan (7,8%), Nizozemska (7,7%), SAD (7,6%), Velika Britanija (6,6%) i Ujedinjeni Arapski Emirati (5,1%). Najviše uvozi iz Kine (26,7%), Indije (10,7%), Ujedinjenih Arapskih Emirata (7,3%) i Japana (4,1%). Veličina javnoga duga povećana je s 44,4% BDP-a (2010) na 79% (2021). Od početka 2000-ih Kina postaje sve značajniji ekonomski partner; Kenija 2019. oko 72% vanjskoga duga (25,1 milijardu USD) ima prema Kini. Tijekom 2005–21. Kina je pokrenula oko 300 gospodarskih projekata u Keniji (ukupne vrijednosti 1,5 milijarda USD), a među najvećima su izgradnja posebne gospodarske zone u Eldoretu, hidroenergetski kompleks Thwake i modernizacija željezničke pruge Malaba–Nairobi–Mombasa, prometno važne i kontinentski zatvorenoj Ugandi (vrijednost kineskih izravnih ulaganja 2013–21. iznosi 840 milijarda USD). Nastojeći umanjiti kineski utjecaj, SAD je 2022. s Kenijom zaključio sporazum o Strateškom trgovinskom i financijskom partnerstvu (2020. vrijednost američkih izravnih ulaganja bila je 339 milijarda USD).
Promet
Prometna mreža razvijena je samo na jugozapadu zemlje, u ostalim dijelovima Kenije u lošem je stanju. Duljina je željezničke pruge 3334 km (2013). Glavna luka Mombasa (ukupan promet 27,4 milijuna tona, 2016), uvozno-izvozna luka za potrebe susjednih država (Uganda, Ruanda, Južni Sudan), povezana je željezničkom prugom s Nairobijem i Kampalom (Uganda). Živ trajektni promet odvija se preko luke Kisumu na Viktorijinu jezeru. Od 160 878 km cesta asfaltirano je tek 7% (2013); transafrička cesta (Dakar−Lagos−Mombasa; 10 269 km) povezuje zapadnu, atlantsku s istočnom obalom Afrike, odn. velike kenijske gradove (Nairobi, Eldoret) s lukom Mombasom. Međunarodne zračne luke imaju Nairobi (Jomo Kenyatta; 7,1 milijun putnika, 2016), Mombasa (Moi), Kisumu i Eldoret.
Novac
Novčana je jedinica kenijski šiling (shilling, shillingi; KSh, KES); 1 šiling = 100 centa.
Povijest
Tragovi ljudskoga života potječu iz paleolitika. Potkraj II. tisućljeća pr. Kr. u unutrašnjosti je živjelo sjedilačko stanovništvo, koje je vjerojatno potjecalo s područja Etiopije. Od polovice I. tisućljeća pr. Kr. postupno su se, tijekom više stoljeća, sa zapada i juga na područje istočno od Viktorijina jezera doseljavala plemena skupine Bantu (predci Kikujua), sa sjeverozapada nilotska plemena (predci Masaija), koja su se proširila na unutrašnjost današnje Kenije, dok su sa sjeveroistoka na sjever zemlje stigle kušitske skupine. Stanovništvo se najvećim dijelom bavilo poljodjelstvom i stočarstvom, a Masai su bili nomadski stočari. U primorju se narod Suahili razvijao pod utjecajem Arapa, koji su od VII. do X. st. osvojili obalu i otoke te osnivali trgovačka uporišta (Malindi, Mombasa, Lama, Pate) i robovlasničke sultanate. Gradovi su bili posrednici između kenijske unutrašnjosti i Arapa u trgovini bjelokošću, drvom i robovima pa su se mnogi do XVI. st. razvili u jake gradove-države. Pošto je Vasco da Gama 1498. stigao do Malindija, potkraj XVI. st. Portugalci su u Mombasi sagradili svoju utvrdu (Fort Jesus), ali su ih 1699. protjerali Arapi iz Omana i suahilske državice. Omanski Arapi vladali su obalom do 1837., kada je pripala zanzibarskim sultanima.
Prvi Europljani koji su prodrli u unutrašnjost bili su Nijemci, koji su osnovali misiju u Rabaiju na početku XIX. st. No između britanskih i njemačkih kolonijalista u drugoj polovici XIX. st. započela je borba za prevlast. Helgolandskim sporazumom (1890) Nijemcima je ustupljen otok Helgoland i priznato im je pravo na Tanganjiku, a Velikoj Britaniji ostala je cijela Kenija, Uganda i Zanzibar. God. 1895. Britanci su u Mombasi proglasili Istočnoafrički protektorat, koji je obuhvaćao Keniju, no područje uz Viktorijino jezero pripadalo je britanskom protektoratu Ugandi sve do 1902., kada je pripojeno Keniji. Britanski prodor prema unutrašnjosti olakšala je izgradnja željezničke pruge od Mombase do Viktorijina jezera (1901). Do 1908. Britanci su ovladali južnom polovicom današnje Kenije oslanjajući se pritom na Masaije. Uveli su jasnu podjelu pa je svakoj od triju etničkih skupina pripao određeni teritorij. Željeznica je ubrzala doseljavanje Europljana u gorska područja pa su domorodci (osobito Kikuju), kojima su kolonijalne vlasti oduzimale najbolju zemlju, postupno stjerani u rezervate, bili prisiljeni zemljoposjednicima prodavati svoju radnu snagu u bescjenje ili se odseliti u grad. Utjecaj doseljenika rastao je pa je 1920. protektorat (osim primorja) nazvan Kenijom i proglašen krunskom kolonijom. Arapski su predstavnici sudjelovali u vlasti od 1920-ih, a crno stanovništvo tek od 1940-ih. Nakon I. svjetskog rata raslo je nezadovoljstvo podređenoga stanovništva. Istočnoafrička udruga (East African Association), prva organizacija domorodaca, osnovana 1921., ubrzo je bila zabranjena, pa je njezinu ulogu preuzela Središnja udruga Kikujua (Kikuyu Central Association), osnovana 1922. Za II. svjetskog rata neki dijelovi Kenije bili su pod kratkotrajnom okupacijom talijanskih trupa. Borba za neovisnost ojačala je nakon II. svjetskog rata. God. 1946. Kenijski afrički savez (Kenya African Union), među osnivačima kojega je bio i J. Kenyatta, poveo je borbu za ostvarenje političkih prava i nacionalne neovisnosti. God. 1952. pokret Mau-Mau, sastavljen uglavnom od pripadnika plemena Kikuju, pokrenuo je oružanu pobunu protiv britanskih doseljenika. Pobuna je 1956. bila ugušena, a lider pokreta Dedan Kimathi ubijen (poginulo je više od 10 000 Kenijaca, a oko 80 000 ih je bilo zatvoreno u logore). God. 1960. osnovan je Kenijski afrički nacionalni savez (KANU); 1961. njegovim predsjednikom postao je J. Kenyatta. Nakon pregovora s Velikom Britanijom neovisnost je proglašena 12. XII. 1963., a republika 12. XII. 1964; J. Kenyatta postao je prvi predsjednik republike. Uoči proglašenja neovisnosti nisu bili prihvaćeni zahtjevi za izdvajanjem etnički somalskoga područja (oko 130 000 km²); ono je uključeno u kenijsku Sjeveroistočnu provinciju, koja je bila poprište djelovanja separatističkih skupina podržavanih iz Somalije. U listopadu 1967. Kenija i Somalija dogovorile su u tanzanijskome gradu Arushi sporazumno rješavanje spora (povremeni sukobi u pograničju ponovo su izbijali od 1977). Radi poticanja regionalne suradnje Kenija je 1967. s Tanzanijom i Ugandom stvorila Istočnoafričku zajednicu (raspala se 1977). God. 1966. s vlasti je odstupio potpredsjednik Ogingo Odinga i stvorio oporbenu stranku Kenijsku narodnu uniju (KPU); u listopadu 1969. organizirao je demonstracije nakon kojih je KPU bila zabranjena (Thomas J. Mboya, bliski suradnik J. Kenyatte, ubijen je 1969). Uspostavljen je jednopartijski režim stranke KANU; Kenyatta je u studenome 1969. ponovo bio izabran za predsjednika. God. 1974. velike štete izazvala je dugotrajna suša. Odnosi s Tanzanijom pogoršani su od 1977. pa je međudržavna granica bila zatvorena. Nakon smrti J. Kenyatte 1978. predsjednik je postao Daniel T. Arap Moi; nastavio je jednostranačku vladavinu KANU-a (neuspjeli pokušaj državnog udara 1982). God. 1979. Kenija je s Etiopijom dogovorila suradnju usmjerenu i protiv somalijskih teritorijalnih pretenzija; 1984. sa Somalijom je potpisan sporazum o pograničnoj sigurnosti. Potkraj 1987. Kenija je imala sukobe na granici s Ugandom. U drugoj polovici 1980-ih učestali su zahtjevi za demokratizacijom. Nakon obnove višestranačkoga sustava u prosincu 1991., na izborima u prosincu 1992. pobijedio je Moi; pobijedio je i na izborima potkraj 1997. Tijekom 1990-ih izbijali su povremeni nemiri i etnički sukobi, a u pograničju akcije somalskih pobunjeničkih skupina. U kolovozu 1998. u terorističkom napadu na veleposlanstvo SAD-a u Nairobiju bilo je oko 250 poginulih. Početkom 2001. Kenija je s Tanzanijom i Ugandom pokrenula obnovu Istočnoafričke zajednice. Spor oko otoka na jezeru Viktorija, u listopadu 2001., pogoršao je odnose s Ugandom; spornu granicu Kenija ima i sa Sudanom. Na izborima u prosincu 2002. KANU je poražen (na vlasti je bio od 1963); većinu u parlamentu osvojila je Nacionalna koalicija dúga (NARC). Za predsjednika je izabran njezin kandidat Mwai Kibaki (1978–88. bio je zamjenik predsjednika i ministar više resora, od kraja 1991. u opoziciji, osnivač Demokratske stranke). Kibaki je bio reizabran potkraj 2007. uz prosvjede i nemire (oko 1500 poginulih) koji su vodili sporazumu o podjeli vlasti (2008). Nakon pobjede na izborima u ožujku 2013. predsjednik je postao Uhuru Kenyatta (sin J. Kenyatte); 2008–13. bio je zamjenik premijera, a 2009–12. i ministar financija. Tijekom 2011–15. Kenyatta je s nekoliko svojih suradnika bio pod istragom Međunarodnoga kaznenog suda (sumnjičilo ga se za poticanje na zločine nakon izbora u prosincu 2007). I u XXI. st. u dijelovima pograničja prema Somaliji vlada nestabilnost zbog djelovanja islamističkih skupina (njihova uporišta u Somaliji povremeno napada kenijska vojska). Izbore 2017. obilježili su prosvjedi i nasilje; prvo su održani u kolovozu, potom sudski poništeni, a ponovljeni su u listopadu. Oba puta pobijedio je U. Kenyatta te ostao na položaju predsjednika republike, a njegova Obljetnička stranka Kenije (osnovana 2016) postala je vladajuća u parlamentu. Vodeći u oporbi ostao je Narančasti demokratski pokret (osnovan 2005), koji je predvodio Raila Odinga (neuspješan na predsjedničkim izborima od 2007; premijer 2008–13). Sporazumom Odinge i Kenyatte u ožujku 2018. najavljene su ustavne promjene koje bi vodile većoj političkoj stabilnosti. Oni surađuju i na izborima u srpnju 2022 (u koaliciji Rezolucija za jedinstvo), no Odinga ponovno nije izabran za predsjednika. S malom izbornom razlikom pobijedio je William Ruto, vođa stranke Ujedinjeni demokratski savez (osnovane 2020), koja je osvojila relativnu zastupničku većinu. Ruto je bio bliski suradnik predsjednika Kenyatte i njegov zamjenik (od 2013) do političkoga razlaza potkraj 2020 (također je bio pod istragom Međunarodnoga kaznenog suda zbog poslijeizbornih zločina 2007–08); predsjednik je Kenije od rujna 2022.
Politički sustav
Prema Ustavu od 27. VIII. 2010. Kenija je republika s predsjedničkim sustavom vlasti. Predsjednik republike na čelu je države, a istodobno je na čelu izvršne vlasti. Biraju ga izravno građani za mandat od pet godina (i na najviše dva mandata); prema Ustavu mora dobiti 25% glasova u pet od osam izbornih provincija i relativnu većinu u cijeloj državi. On imenuje dopredsjednika i članove vlade, kojoj je na čelu premijer. Zakonodavnu vlast obavlja dvodomni Parlament koji se sastoji od Nacionalne skupšine (National Assembly) i Senata (Senate). Nacionalna skupština ima 350 zastupnika, od kojih građani izravno biraju 337 (od toga 47 žena), 12 predstavnika posebnih interesa (mladi, invalidi i dr.) imenuju parlamentarne političke stranke razmjerno njihovoj snazi u parlamentu, te predsjednika kojeg biraju ostali članovi iz reda osoba koje nisu članovi Skupštine. Mandat je zastupnika pet godina. Senat ima 68 članova, a prema ustavu 47 izravno biraju građani, a 21 član bira se posredno (Senat još nije utemeljen). Biračko je pravo opće i jednako, a imaju ga svi građani s navršenih 18 godina života. Sudbenu vlast obavljaju Vrhovni sud, apelacijski i niži sudovi. Država je administrativno podijeljena na 47 okruga (od 2010). Nacionalni blagdan: Dan neovisnosti, 12. prosinca (1963).
Političke stranke
Kenijska afrička nacionalna unija (Kenya African National Union – akronim KANU), osnovana 1960., stranka je centra. Utemeljio ju je Jomo Kenyatta, prvi predsjednik Kenije (1964–78). Tijekom 1978–2005. stranku je vodio Daniel arap Moi (predsjednik republike 1978–2002), potom Uhuru Kenyatta (do 2012), a nakon njega vodi je Gideon Moi. KANU je vladao kao jedina legalna stranka od kraja 1964. do demokratizacije početkom 1990-ih. Na vlasti je ostao i nakon višestranačkih izbora 1992. i 1997., a u oporbi je od izbora 2002. Postupno gubi politički utjecaj; na izborima 2022. osvaja manji broj zastupničkih mjesta (u okviru koalicije Rezolucija za jedinstvo). Narančasti demokratski pokret (Orange Democratic Movement – akronim ODM), osnovan 2005., stranka je lijevoga centra. Vođa je stranke Raila Odinga (premijer 2008–13). Na izborima 2007. ODM osvaja relativnu zastupničku većinu, 2013. ostaje prvi po broju zastupnika, a 2017. je drugi. Na izborima 2022. stranka je sudjelovala u koaliciji Rezolucija za jedinstvo; ponovno je druga po broju zastupnika i predvodi oporbu. Članica je Liberalne internacionale. Stranka nacionalnog jedinstva (Party of National Unity – akronim PNU), osnovana 2007., stranka je desnoga centra. Proizašla je iz istoimene koalicije koju je uoči izbora 2007. osnovao Mwai Kibaki, predsjednik republike 2002–13. Na izborima 2007. stranka je bila druga po broju zastupničkih mjesta (iza ODM-a), a potom gubi politički utjecaj. Obljetnička stranka Kenije (Jubilee Party of Kenya), osnovana 2016., stranka je desnoga centra. Proizašla je iz istoimene koalicije osnovane uoči izbora 2013., a koju je predvodila stranka Nacionalna alijansa i njezin vođa (od 2012) Uhuru Kenyatta, koji je na tim izborima postao predsjednik republike (reizabran je 2017., a na položaju je bio do 2022). Stranka je pobijedila na izborima 2017 (osvojila je malo manje od polovice zastupnika), a u oporbi je nakon izbora 2022. na kojima je sudjelovala u koaliciji Rezolucija za jedinstvo; treća je po broju zastupnika. Ujedinjeni demokratski savez (United Democratic Alliance – akronim UDA), osnovan 2020., stranka je desnoga centra. Proizašla je iz Stranke razvoja i reformi (aktivne 2012–20). Vođa stranke je William Ruto, predsjednik republike od 2022 (ministar unutarnjih poslova 2002., poljoprivrede 2008–10., obrazovanja, znanosti i tehnologije 2010., a 2013–22. zamjenik predsjednika republike). Na izborima 2022. stranka je osvojila relativnu zastupničku većinu (predvodila je koaliciju Kenija prva). Nacionalna dugina koalicija (National Rainbow Coalition – akronim NARC), osnovana 2002., stranka je centra. Među njezinim osnivačima bio je Mwai Kibaki (vođa Demokratske stranke od osnutka 1991), koji je kao kandidat NARC-a pobijedio na predsjedničkim izborima 2002. Vladajuća je stranka bila od izbora 2002 (KANU je bio vodeći u oporbi), a od 2005. politički slabi zbog unutarnjih podjela te gubi utjecaj.
