Antiohija (grčki Ἀντıόχεıα, Antiókheia), antički grad na Orontu, za Seleukida glavni grad Sirije; danas Antakya u Turskoj, zapadno od Alepa. Osnovao ju je 300. pr. Kr. Seleuk I. Nikator kao spomen na bitku kod Ipsa i nazvao po svojem ocu. Bila je glavni grad Seleukidskoga carstva i veliko središte helenističkog Istoka. Godine 64. pr. Kr. postala sjedište rimskog upravitelja Sirije, ali je sačuvala svoju gradsku samoupravu. Velik i bogat trgovački grad (nakon Rima i Aleksandrije treći grad Rimskoga Carstva s 500 000 st.), jedno od središta ranoga kršćanstva, od davnina sjedište patrijarha. Između 252. i 380. održano je u Antiohiji deset crkvenih sabora, na kojima su se rješavale mnogobrojne suprotnosti unutar Crkve (arijanizam, monofizitizam, nestorijanizam). Godine 540. zauzeli su je i razorili Perzijanci, a njezine stanovnike preselili u okolicu Egbatane. Obnovio ju je Justinijan, a 637. osvojili su je Arapi. Od Arapa je prešla u ruke križara (1098), a poslije su je, nakon više promjena gospodara, osvojili Osmanlije (1516).
