Kästner [kε'stnəɹ], Erich, njemački pripovjedač i pjesnik (Dresden, 23. II. 1899 – München, 29. VII. 1974). Iz obrtničke obitelji, školovao se za učitelja. Nakon završetka I. svjetskog rata nastavio studij u Leipzigu, Rostocku i Berlinu, a od 1927. bio je slobodni književnik. Djela su mu 1933. zabranjena i spaljivana na nacističkim lomačama. Djelovanje je nastavio tek nakon II. svjetskog rata u Münchenu, kao urednik, osnivač kabareta i predsjednik njemačkog PEN-a. Jedan je od predstavnika književne struje pod nazivom »nova objektivnost« (Neue Sachlichkeit). Načela su toga »objektivnoga« pjesništva jednostavnost i razumljivost u prenošenju iskustava rata i velike ekonomske krize, što dolazi do izražaja u njegovim zbirkama, npr. Buka u zrcalu (Lärm im Spiegel, 1929) i Pjev između stolica (Gesang zwischen den Stühlen, 1932). Radi shvatljivosti pjesništva nanovo oživljava satiričku šansonu i lirsku reportažu, pretvarajući ih u tzv. uporabnu liriku (Gebrauchslyrik). Njegov je izraz elegantan i dosjetljiv, obilježen oštrom satirom protiv malograđanštine, militarizma i diktature. Najpopularnija su mu djela romani za djecu: Emil i detektivi (Emil und die Detektive, 1928), Tonček i Točkica (Pünktchen und Anton, 1931), Leteći razred (Das fliegende Klassenzimmer, 1933). Kästner ih je pisao s uvjerenjem da dobar primjer može djeci ispravno usmjeriti život. Pritom ne poseže za fantastičnim bićima bajki, već dječje junake prikazuje kao djelatne sudionike događaja u stvarnome svijetu suvremenoga velegrada. Njegov najpoznatiji socijalno-kritički roman Fabian (1931), kronika skeptičnog intelektualca za velike gospodarske krize u Berlinu 1920-ih, po temi i postupku u duhu je novog objektivizma. Kästner je jedan od ključnih autora njemačkog međuraća, kako polemičkim tonovima protiv lažnih mitova tako i zastupanjem humanističkih vrijednosti.
