Iveković, Ćiril Metod, hrvatski arhitekt (Klanjec, 1. VI. 1864 – Zagreb, 16. VIII. 1933). U Beču završio Višu obrtnu školu i studij arhitekture na Akademiji (1886–89). Bavio se restauriranjem spomenika kulture (Ali-pašina džamija u Sarajevu, crkva sv. Krševana i krstionica katedrale u Zadru, crkva sv. Lovre u Trogiru) i težio obnavljanju tzv. izvornoga stila. U duhu historicizma projektirao je vijećnice (Brčko, 1891., Sarajevo, 1892–95), crkve (Vrgorac, Arbanasi, Klis, Smokvica, Škabrnja, 1886–1913) i biskupsku palaču u Splitu (1900–02) te mnoge druge objekte. Autor je križnoga puta na Sv. Ksaveru u Zagrebu (1925). Surađivao je u arheološkim istraživanjima antičkih nalazišta Asserije (Podgrađe kraj Benkovca), Docleje (Duklja u Crnoj Gori) i Burnuma (Ivoševci kraj Kistanja) te nalazišta ranosrednjovjekovne crkvene arhitekture u Ninu, Priku u Omišu, Kninu, Biskupiji i Biogradu. Bio je sveučilišni profesor u Zagrebu (od 1920); objavljivao znanstvene studije i mape fotografija građevinskih i kiparskih spomenika Dalmacije.
