Horvat, Ivo, hrvatski botaničar (Čazma, 7. X. 1897 – Zagreb, 23. IV. 1963). Studirao prirodopis i zemljopis na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i doktorirao (1920) i radio kao asistent od 1920., izvanredni profesor od 1933. i redoviti profesor i predstojnik Botaničkoga zavoda od 1940. do 1945., kada je izgubio službu. Od 1947. redoviti profesor i predstojnik Zavoda za botaniku Veterinarskog fakulteta. Bavio se filogenijom paprati te florom mahovina, a potom fitocenologijom. Bio je pionir fitocenoloških istraživanja na principima Braun-Blanquetove škole u nas i jedan od vodećih geobotaničara svojega doba u Europi. Njegovi radovi o šumskoj i planinskoj vegetaciji Hrvatske spadaju u klasična fitocenološka djela. Pokrenuo je sustavno kartiranje vegetacije u Jugoslaviji (1948), a prihvaćen je i njegov prijedlog za izradbu vegetacijske karte Europe na fitocenološkim načelima (1959). Organizirao je i provodio s mnogo suradnika (»Horvatova fitocenološka škola«) kompleksna multidisciplinarna istraživanja vegetacije u Gorskom kotaru, na temelju kojih je osnovan Nacionalni park Risnjak. Ostavio je iznimno vrijednu herbarijsku zbirku (više od 3000 vrsta vaskularnih biljaka iz Hrvatske i drugih područja, pretežito jugoistočne Europe) koja se, kao »Herbarij Ive i Marije Horvat«, čuva u Botaničkom zavodu Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta u Zagrebu. Objavio je 80-ak znanstvenih i mnogo stručnih i popularnih članaka. Dobitnik je Republičke nagrade »Ruđer Bošković« (1963). Djela: Vegetacijske studije o hrvatskim planinama (I–II, 1930–31), Nauka o biljnim zajednicama (1949), Vegetacija planina zapadne Hrvatske (1962). Vegetacija jugoistočne Europe (Vegetation Südosteuropas, 1974) životno mu je djelo koje su nakon njegove smrti dovršili V. Glavač i H. Ellenberg.
