Himalaja (sanskrt. boravište snjegova), planinski masiv u Aziji, najviši na Zemlji, između Indo-gangeške nizine na jugu i Tibetskoga visočja na sjeveru. Prostire se na teritoriju najsjeveroistočnijega dijela Pakistana, sjeverne Indije i na jugu zapadne Kine (Tibet) te na prostoru dviju tamponskih država Nepala i Butana. Pruža se od zapada (od vrha Nanga Parbat na području Kašmira) prema istoku (do Namcha Barwe na indijsko-kineskoj granici) u duljini od 2500 km, s prosječnom širinom od 300 km. Građen je od stare jezgre, pokrivene mezozojskim i tercijarnim sedimentima. Izdizanje masiva vezano je uz poniranje Indijsko-australske tektonske ploče pod Euroazijsku u tercijaru. Himalaja se sastoji od tri paralelna bȉla, koja se strmo spuštaju prema Indo-gangeškoj nizini. Najsjeverniji pojas (Visoka Himalaja) obuhvaća najviše dijelove masiva; sto vrhova viših od 7000 m, od toga deset vrhunaca (pretežno u Nepalu) prelazi 8000 m, a najviši je Mount Everest (visina od 8848 m utvrđena je 1954. mjerenjem sa Zemlje, visina od 8850 m 5. V. 1999. mjerenjem sa satelita, a visina od 8848,86 m dogovorena je 2020. nakon nepalskih i kineskih mjerenja). Središnji planinski pojas (Niska Himalaja) s prosječnom visinom od 4000 m doseže u Nepalu najvišu visinu (do 6000 m). Najjužniji pojas himalajskoga predgorja, s prosječnom visinom od 900 do 1200 m, tvori prijelaz prema Indo-gangeškoj nizini. Himalaja je klimatska pregrada između tropsko-monsunske klime Indije i kontinentske pustinjsko-stepske srednje Azije. Prosječna siječanjska temperatura na južnim pristrancima na visini od 2000 m iznosi 6,5 °C, a srpanjska 18,5 °C. Iznad 4500 m visine temperatura je ljetnih mjeseci ispod 0 °C. Godišnja količina oborina na južnim pristrancima, osobito u istočnom dijelu, iznosi 3500 do 4500 mm. Sjeverni pristranci primaju vrlo malo oborina. Mnogi ledenjaci nalaze se pretežno u središnjem dijelu, osobito na području Mount Everesta i Kanchenjunge. Gotovo sve veće rijeke (među kojima Ind i Brahmaputra) izviru u sjevernom dijelu Himalaje; riječna je mreža bolje razvijena na južnim pristrancima. Južni su pristranci do visini od 1000 m pokriveni tropskom šumom, koja prelazi u suptropsku, a od 2000 m u listopadnu šumu umjerene klime. Sjeverni pristranci Visoke Himalaje pokriveni su oskudnom vegetacijom. Malobrojno stanovništvo koncentrirano je uglavnom u dolinskim proširenjima južnog dijela Himalaje i na visokim terasama, a bavi se stočarstvom i poljodjelstvom; pretežito su budisti. Za ograničen promet služe pretežno staze. Prosječna je visina planinskih prijevoja 4500 do 5500 m. Značajne su prometnice: cesta koja povezuje Katmandu s dolinom Gangesa (Bhagalpur) na jugu i s dolinom gornjega toka Brahmaputre (Shigatse) na sjeveru, cesta od Siligurija preko Sikkima do Lhase i cesta u zapadnoj Himalaji, koja vodi iz južnog dijela indijske savezne države Jammu i Kashmir u dolinu gornjega toka Inda. – Prva osvajanja najviših vrhova Himalaje započela su 1950-ih godina: 1950. Annapurna (8091 m, prvi osvojeni vrh viši od 8000 m), 1953. Mount Everest (→ edmund percival hillary), 1954. K2 (8611 m) i Cho Oyu (8201 m), 1955. vrhovi Kanchenjunga (8586 m) i Makalu (8463 m), 1956. Lhotse (8516 m) i Manaslu (8156 m), zatim 1960. Dhaulagiri (8167 m) i 1964. Xixabangma Feng (8013 m).
