Henrik V., njemačko-rimski car (?, vjerojatno 11. VIII. 1086 – Utrecht, 23. V. 1125). Sin Henrika IV. Izabran 1098. za kralja, a 1099. okrunjen; potom je 1104. ustao protiv oca, 1105. prisilio ga na abdikaciju, a 1106. preuzeo vlast. Nastavio je očevu politiku. God. 1110. krenuo je u Italiju i prisilio papu Paskala II. da ga okruni za cara i prizna laičku investituru. Na svojem drugome pohodu u Italiju (1116–18) Henrik je zaposjeo Toskanu, otjerao iz Rima papu Gelazija II. i postavio protupapu (Grgura VIII., god. 1118). Papa je iz Francuske nastavio borbu protiv Henrika, dok je Njemačku razdirao građanski rat. U takvu položaju Henrik je bio prisiljen pregovarati s papom Kalikstom II. i sklopiti tzv. Wormski konkordat (1122). S Henrikom je u Njemačkoj izumrla loza franačkih (salijskih) vladara.
