gušterice (Lacertidae), najbogatija i najraznovrsnija por. naših guštera (Sauria). Duguljasto im je tijelo odozgo pokriveno sitnim ljuskama, a s trbušne strane četvrtastim pločicama. Glava je odvojena od trupa. Sitni su im zubi raspoređeni u obje vilice, a jezik je na vrhu rascijepljen. Imaju 2 para nogu, svaka sa 5 prstiju s oštrim pandžama. Rep, dulji od tijela, ima sposobnost samoosakaćivanja (→ autotomija) i regeneracije. Boja im varira od blijedozelene do tamnosmeđe, a na nekim našim otocima sasvim su crne. Gušterice se hrane pretežno kukcima i njihovim ličinkama. Mužjaci su nešto veći i življih boja, a pri osnovi repa imaju parni kopulacijski organ. Osim živorodne gušterice, koja rađa žive mlade, sve gušterice naših krajeva polažu jaja. Raširene su u Europi, Aziji i Africi (osim Madagaskara). U Europi živi 6 rodova, od kojih u našoj zemlji samo 3, i to Lacerta, Podarcis i Algyroides (1 vrsta). Rod Lacerta vrlo je bogat oblicima, pa među herpetolozima postoje razmimoilaženja u pogledu njihove sistematizacije. U našoj zemlji živi 11 vrsta gušterica: živorodna gušterica (Lacerta vivipara), livadna gušterica (Lacerta agilis), velebitska gušterica (Lacerta horvathi), mosorska gušterica (Lacerta mosorensis), oštroglava gušterica (Lacerta oxycephala), zelembać (Lacerta viridis), veliki zelembać (Lacerta trilineata), zidna gušterica (Podarcis muralis), krška gušterica (Podarcis melisellensis), primorska gušterica (Podarcis sicula), mrki gušter (Algyroides nigropunctatus). Na našim su otocima brojne endemske podvrste i varijeteti, npr. brusnička gušterica (Podarcis melisellensis melisellensis), jabučka gušterica (Podarcis melisellensis pomoensis), svetoandrijska gušterica (Podarcis melisellensis gigantea).
