Sveti Rok, selo u Lici, 19 km sjeverozapadno od Gračaca; 250 st. (2021). Leži na sjevernoj strani južnoga Velebita (576 m visine), nedaleko od željezničke pruge, autoceste Zagreb–Split–Ploče i tunela Sveti Rok (5,7 km). Obližnje rječice Ričica i Opsenica, povezane kanalom, utječu u umjetno jezero Sveti Rok nastalo za potrebe izgradnje HE Velebit kraj Obrovca. Jezero je poribljeno i uređeno za rekreaciju. Gospodarsku osnovu čini poljoprivreda, osobito stočarstvo, te izvori vode (punionica). Župna crkva sv. Roka podignuta je 1763. i dograđena sredinom XIX. st. Tipičan je primjer barokne arhitekture u doba Vojne krajine. U selu završava tzv. Majstorska cesta, velebitska transverzalna prometnica od Obrovca preko prijevoja Malog Alana, koju je 1825–32. gradio Josip Kajetan Knežić. – Na mjestu današnjega Svetog Roka nalazilo se selo koje se u srednjem vijeku zvalo Lovinac, a na brdu iznad njega bila je utvrda. Od prve polovice XVI. do kraja XVII. st. pod osmanskom je vlašću. U desetljećima nakon odlaska Osmanlija doseljava se bunjevačko stanovništvo. Od početka XVIII. st. ulazi u sastav Vojne krajine (od 1746. Lovinačka satnija u Ličkoj pukovniji). Posebna je župa u Svetom Roku osnovana 1790. U rujnu 1991. hrvatsko je stanovništvo prognano, a agresor je okupirao selo. Oslobođeno je 1995. u operaciji Oluja.
