Ford [fɔ:ɹd], John (pravo ime Sean Aloysius O’Fearna, anglicizirano O’Feeney), američki filmski redatelj (Cape Elizabeth, Maine, 1. II. 1894 – Palm Desert, California, 31. VIII. 1973). Iz obitelji irskog doseljenika; 1913. odlazi u Hollywood, gdje je njegov brat Francis bio glumac i redatelj vesterna; režira od 1917 (ukupno više od 120 filmova). U nijemom filmu snimao uglavnom vesterne, od kojih je najuspjeliji Željezni konj (The Iron Horse, 1924); 1930-ih i početkom 1940-ih ugled stječe ponajprije socijalnim, psihološkim i obiteljskim melodramama. Ističu se Potkazivač (The Informer, 1935), ekranizacija romana J. Steinbecka Plodovi gnjeva (The Grapes of Wrath, 1940) i sentimentalna saga o velškoj rudarskoj obitelji Kako je bila zelena moja dolina (How Green Was My Valley, 1941), za koje je nagrađen Oscarima, te biografski Mladi Lincoln (Young Mr. Lincoln, 1939). Prvim zvučnim vesternom Poštanska kočija (Stagecoach, 1939) pridonio oživljavanju žanra, a status njegova reprezentativnog redatelja potvrđuje Mojom dragom Klementinom (My Darling Clementine, 1946), djelom klasicističke forme o legendarnom obračunu kod O. K. korala, filmovima o američkoj konjici, npr. Nosila je žutu vrpcu (She Wore a Yellow Ribbon, 1949), te epski intoniranim Tragačima (The Searchers, 1956) i političkim vesternom Čovjek koji je ubio Liberty Valancea (The Man Who Shot Liberty Valance, 1962), u kojima žanrovske formule nadopunjuje tragičkim refleksijama i usredotočivanjem na neprilagođene junake (Fordov omiljeni glumac J. Wayne). Od nevesterna u tom razdoblju izdvajaju se pastoralne komedije s nizom slikovitih likova: Miran čovjek (The Quiet Man, 1952., Oscar), Koga sunce grije (The Sun Shines Bright, 1953) i Donovanov greben (Donovan’s Reef, 1963) te njegov posljednji film, melodrama Sedam žena (Seven Women, 1966). Najistaknutiji redatelj američkog zvučnog filma, ostvario je prepoznatljiv i vrlo osoban opus kojemu su glavne značajke harmonične kompozicije kadrova, statična kamera, sklonost prizornomu redukcionizmu te iznimna vještina vođenja kretanja glumaca unutar kadra. Usmjeren prikazu skupina unutar duljega vremenskog razdoblja (čest motiv putovanja) te zaokupljen emocionalnim iskazima (dominantan osjećaj nostalgije, a u posljednjem razdoblju karijere također sumnje i tjeskobe) tematizirao je nastajanje američke nacije te rituale zajednica (obitelj, vojska, Divlji zapad, seoska Irska). Dobitnik je četiriju Oscara za režiju (najviše u povijesti nagrade) te prvi dobitnik priznanja za životno djelo Američkoga filmskog instituta.
Ostali značajniji filmovi: Izgubljena patrola (The Lost Patrol, 1934), Dugo putovanje kući (Long Voyage Home, 1940), Fort Apache (1948), Rio Grande (1950), Predvodnik (Wagonmaster, 1950), Jesen Čejena (The Cheyenne Autumn, 1964).
