Elizabeta, hrvatsko-ugarska kraljica (?, oko 1334 – Novigrad kraj Zadra, na početku siječnja 1387). Kći bosanskog bana Stjepana II. Kotromanića. Spominje se prvi put 1350., kada je srpski car Stefan Dušan opsjedao Bobovac i za prekid neprijateljstava tražio od bana ruku njegove kćeri jedinice. God. 1353. Elizabeta se udala za hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I., s kojim je imala kćeri Katarinu, Mariju i Hedvigu. Do 1380. nosila je naslov »mlađe kraljice«, a nakon kraljeve smrti 1382. nastupala je kao regentica u ime svoje malodobne kćeri, kraljice Marije. Protiv njihove vladavine u hrvatskim zemljama rastao je otpor (Ivan Paližna, braća Horvati), pa su u Požegi 1385. pregovarale s pobunjenicima. Nakon ubojstva Karla II. Dračkoga u veljači 1386. nezadovoljstvo protiv kraljica dobilo je novi zamah njihovim zarobljavanjem kraj Gorjana u Slavoniji 25. VII. 1386. Elizabeta je zadavljena u tamnici.
