Čazma, grad na sjeverozapadnim obroncima Moslavačke gore, 30 km jugozapadno od Bjelovara; 2417 st. (2021). Leži na 144 m visine, uz rijeku Česmu. Gospodarsko je i kulturno središte sjeverne Moslavine. Stanovnici su zaposleni u poljoprivredi, prijevozu (veliko autotransportno poduzeće Čazmatrans, osnovano 1949), drvnoj industriji (piljenje i obradba drva, izradba pokućstva i dr.), proizvodnji električne opreme za rasvjetu, obradbi metala, kamenolomu, trgovini, obrtništvu i dr. Župna crkva sv. Marije Magdalene trobrodna je romaničko-gotička crkva s četverokutnim svetištem, transeptom, dvjema kraćim bočnim lađama i dvama bočnim zvonicima (najveća romanički zasnovana crkva u sjevernoj Hrvatskoj). Barokizacijom je u XVIII. st. dobila svodove, oltare, orgulje i propovjedaonicu; u njoj su vrijedne barokne slike (Marija Magdalena, rad Ivana Zaschea). U okolici su ležišta nafte. Rodno je mjesto botaničara Ive Horvata i operne pjevačice Zlate Gjungjenac. – Kao posjed i naselje navodi se već potkraj XI. st., kada ju je kralj Ladislav zajedno sa susjednom Dubravom i Ivanićem darovao novoosnovanoj Zagrebačkoj biskupiji. Zagrebački biskup Stjepan II. uredio je 1232. ondje poseban kaptol s prepoziturom, koji se ubrzo razvio u vjerodostojno mjesto (locus credibilis). Crkva sv. Marije Magdalene uređena je kao župna, a crkva Sv. Duha kao sjedište prepoziture i kaptola. Oko 1290. Čazma je postala slobodno trgovište (libera villa Chasmensis). Duhovni su život obogatili i dominikanci, koji su ondje izgradili svoj samostan. Čazmu su 1552. osvojili Osmanlije, ondje osnovali sjedište sandžaka, a napustili su je oko 1595. i sjedište prenijeli u Pakrac. U doba borbi s Osmanlijama Čazmanski je kaptol napustio Čazmu i smjestio se u Zagrebu (početkom XIX. st. bio je u Lepoglavi, a 1811. preseljen je u Varaždin). U Čazmi je bilo i sjedište arhiđakonata, koji je u osmanskim prodiranjima izgubio mnogobrojno stanovništvo. Početkom XVII. st. ponovno je sagrađena tvrđava, a počelo je i novo naseljavanje čazmanskoga prostora.
