struka(e): geografija, opća | suvremena povijest i politika | ekonomija | povijest, opća | politologija
ilustracija
ČAD, položajna karta
ilustracija
ČAD, grb
ilustracija
ČAD, zastava
ilustracija
ČAD, geopolitički položaj (2000)

Čad (Republika Čad; arapski Tšād/Ǧumhūriyyat Tšād, francuski Tchad/République du Tchad), država u srednjoj Africi, omeđena Libijom (1055 km) na sjeveru, Sudanom (1360 km) na istoku, Srednjoafričkom Republikom (1197 km) na jugu te Kamerunom (1094 km), Nigerijom (87 km) i Nigerom (1175 km) na zapadu; obuhvaća 1 284 000 km².

Prirodna obilježja

Najviši je sjeverni dio Čada, u kojem se u granitnom gorju Tibesti izdižu vulkanski vrhunci do 3415 m visine (Emi Koussi). U istočnom dijelu nalaze se ravnjak Ennedi, ogranci gorja Darfur i kristalični ravnjak Ouaddaï (Wadai), koji se izdižu do 600 m visine. Najveći je dio Čada nepregledna nizina prekrivena dinama i živim pijeskom, s depresijom Bodélé i zavalom Čadom s istoimenim jezerom u zapadnom dijelu.

Sjeverni i srednji pojas zemlje, koji leži u vrućoj, aridnoj Sahari, ima pustinjsku klimu s 20 do 40 mm oborina godišnje, s velikim dnevnim amplitudama temperature i prosječnom maksimalnom temperaturom od 50 °C; u gorju noću temperatura padne i do –10 °C. U području stepsko-savanskoga Sahela količina oborina kreće se između 250 mm na sjeveru i 1100 mm na jugu; kiše padaju u razdoblju lipanj–kolovoz. Neredovitost oborina dovodi povremeno (1968–72., 1978–82) do katastrofalnih suša. Prosječne najviše temperature na jugu iznose 31 do 42 °C, a najniže 14 do 25 °C.

Riječna je mreža razvijena samo na jugozapadu zemlje, gdje glavna rijeka Chari s pritokom Logone utječe u jezero Čad. Zbog velikih godišnjih razlika u vodostaju rijeka, natapa se samo 300 km² površine. Preostali dio zemlje ima uglavnom povremene riječne tokove (vadi).

Stanovništvo

Prema popisu stanovništva iz 2009. god. u Čadu živi 11 039 873 st., a prema procjeni UN-a za 2012. god. 12 448 000 st. Prosječna gustoća naseljenosti (8,6 st./km², 2009) kreće se od 70 st./km² na jugu do manje od 1 st./km² na pustinjskom sjeveru (saharski dio Čada obuhvaća 57% teritorija i samo 1% stanovništva). Nomadskim načinom života živi 368 066 st. ili 3,4% (2009), uglavnom u sjevernom dijelu zemlje. U etničkom pogledu šarolik, stoljećima dio arapske kulturne sfere te više desetljeća pod francuskom kolonijalnom vlašću i važan kao čvorište karavanskih putova, Čad je zemlja s oko stotinu različitih jezika i dijalekata (od domorodačkih jezika najrašireniji su sara, fulpski /peul/, hausa), koje stručnjaci svrstavaju u dvanaest osnovnih skupina. Najbrojniji je narod Sara (27,7% st., 1993; žive na jugu), zatim Arapi (12,3%; uglavnom na sjeveru), Mayo Kebbi (11,5%), Kanem Bornu (9,0%) i Ouaddaï (8,7%). U Čadu žive i 270 722 izbjeglice (2009), uglavnom iz sudanskoga Darfura, i to u kampovima u istočnom dijelu zemlje. Službeni su jezici arapski i francuski. U sjevernom i srednjem dijelu Čada najraširenija vjera je islam (53,9% st., 1993), kršćana je najviše u gradovima na jugu i zapadu (34,7%), a pripadnika tradicionalnih animističkih vjerovanja (7,4%) na jugu. Zbog različitih kulturnih utjecaja te etničkoga šarenila u Čadu postoji napetost i sukobi između afričkog arapskoga sjevera i crnačkoga juga. Populacija Čada ubrzano se povećava: 1950. su u zemlji živjela 2,4 milijuna stanovnika, 1970. god. 3,7 milijuna stanovnika, a za popisa 1993. god. 6,3 milijuna stanovnika. Stanovništvo je u razdoblju 2005–10. raslo po godišnjoj stopi od 2,7%, što odgovara prirodnomu priraštaju. Stopa nataliteta od 44,2‰, mortaliteta od 16,0‰, prirodnog priraštaja od 28,2‰ (2011) i smrtnosti dojenčadi od 93,6‰ (2011) ubrajaju se u najviše na svijetu. Populacija Čada prema demografskim kriterijima među najmlađima je u svijetu: u dobi do 14 godina čak je 50,6%, od 15 do 59 godina 44,9%, a starije je od 60 godina samo 4,5% stanovništva (2009). Očekivano trajanje života za žene rođene 2009. god. iznosi 49 godina, a za muškarce 47 godina. Ekonomski je aktivno 4 475 326 stanovnika (2011); 65,8% bavi se poljodjelstvom, a 34,2% radi u industriji, građevinarstvu i uslužnim djelatnostima. Više je od polovice populacije starije od 15 godina nepismeno (65,5%, 2010). Sveučilišta imaju N’Djamena i Moundou. Glavni je i najveći grad N’Djamena (951 418 st., 2009). Ostali veći gradovi Moundou (132 411 st., 2009), Sarh (99 099 st., 2009) i Abéché (77 400 st., 2010). U gradovima živi 21,9% stanovništva (2009).

Gospodarstvo

Čad je među najsiromašnijim afričkim zemljama, opterećen društvenom i regionalnom nestabilnošću. Gospodarski razvoj otežava slabo razvijena infrastruktura, raširenost korupcije, nedostatak obrazovane radne snage i dr. Udjel siromašnoga stanovništva 2018. bio je 42% (2003. bio je 55%). Gospodarstvo opterećuje i izbjeglička kriza koja traje od početka 2000-ih. U Čadu je oko 575 000 izbjeglica (sredinom 2022), a najviše ih je iz Sudana i Srednjoafričke Republike. Oko 80% stanovništva ovisi o poljoprivredi koju ugrožavaju klimatske promjene (dolazi do suša, opada kvaliteta obradiva tla i pašnjaka, smanjuje se površina Čadskog jezera i dr.). Gospodarski razvoj regionalno je neravnomjeran. Gospodarsko je težište na jugu zemlje, pogodnome za poljodjelstvo i stočarstvo, a ondje su i veća nalazišta nafte (oko Dobe). Čad ima i ležišta zlata, uraninita, soli, kaolina i dr. Proizvodnja nafte pokrenuta je 2003. i osnovica je industrije. Zalihe nafte procijenjene su 2020. na 1,5 milijarda barela (0,1% svjetskih zaliha). Tijekom 2010–20. prosječna je proizvodnja nafte iznosila oko 110 200 barela na dan (2020. oko 126 000 barela, što je 0,1% svjetske proizvodnje). Kretanje cijene nafte na svjetskom tržištu znatno utječe na ukupno gospodarstvo. Najveći BDP ostvaren je 2014. u vrijednosti od 13,9 milijarda USD (oko 1020 USD po stanovniku). Potom se BDP smanjuje na deset milijarda USD (2017), a 2021. je iznosio 11,7 milijarda USD (oko 696 USD po stanovniku; te godine porastao je 0,6%). U sastavu BDP-a (2017) najveći je udjel poljoprivrede (52,3%), a potom uslužnoga sektora (33%), te industrije (14,7%). U poljoprivrednoj su ponudi sirak, proso, tapioka, kukuruz, kikiriki, pamuk; uz stočarstvo važan je i ribolov na jezeru Čad. Osim nafte, u industrijskoj su ponudi i prehrambeni proizvodi, tekstil, odjeća, pića, cigarete, građevinski materijali, i dr. Stopa nezaposlenosti je 1,8% (2021). Vrijednost robnog izvoza 2020. bila je 1,5 milijarda USD, a uvoza 1 milijardu USD. Najveće izvozne prihode ostvaruju nafta (79%) i zlato (14,2%). Izvozi također pamuk, prehrambene proizvode, živu stoku, insekticide, arapsku gumu, i dr. Uvozi industrijsku opremu i strojeve, lijekove, vozila, računala i komunikacijske uređaje, hranu, robu široke potrošnje, i dr. Vodeća su izvozna odredišta Kina (24,4%), Francuska (19,4%), Njemačka (15,9%), Ujedinjeni Arapski Emirati (14,4%), Tajvan (13%) i Indija (6,7%). Najviše uvozi iz Kine (32,4%), Ujedinjenih Arapskih Emirata (18,4%), Francuske (9,8%), Indije (6,1%), Nizozemske (5,5%) i Turske (4,1%). Veličina je javnoga duga 48,2% BDP-a (2021).

Promet

Prometna je mreža slabo razvijena. Glavnina je cesta (40 000 km, od čega je 996 km asfaltiranih, 2006) u kišno doba poplavljena. Promet je moguć tijekom cijele godine na pošljunčanim i asfaltiranim (Massakory–N’Djamena–Moundou) cestama. Željezničke pruge u Čadu nema. Izlaz na more ostvaruje se preko Kameruna (cestom iz N’Djamene do Ngaoundéré i odatle željeznicom do luke Douala) i Nigerije (cestom do Maidugurija i dalje željeznicom do Lagosa i Port Harcourta). Plovidba jezerom Čadom i rijekama Chari (Sarh – N’Djamena) i Logone (Moundou – N’Djamena) odvija se uglavnom za kišnoga razdoblja. Važnu ulogu u povezivanju sa svijetom ima zračni promet; međunarodna zračna luka N’Djamena.

Novac

Novčana je jedinica CFA franak (CFA franc; XAF); 1 CFA franak = 100 santima (centimes).

Povijest

Tragovi ljudskih naselja na području Čada potječu iz III. tisućljeća pr. Kr. (urezani i slikani crteži u Tibestiju i Ennediju). Na južnom području oko jezera Čada bilo je naselja oko 500. pr. Kr. U početku VIII. st. pojačalo se doseljivanje Berbera iz sjeverne i istočne Afrike u Čad, a oko 800. stvorena je na prostoru sjeverno od jezera Čada feudalna država Kanem, na čelu s dinastijom Saif (vladala do 1846). U XI. st. stanovništvo se islamiziralo, a početkom XIII. st. država se teritorijalno proširila prema istoku, sjeveru i zapadu. Jugozapadno od jezera Čada postojala je feudalna država Bornu (područje današnje savezne države Borno u sjeveroistočnoj Nigeriji), koju je oko 1390. vladar iz dinastije Saif pripojio svojoj državi Kanem. Razdoblje od XIV. do XIX. st. poznato je kao Kanem-Bornu, a država je doživjela procvat u XVI. st. Na području Čada postojale su još dvije jake feudalne države, Baguirmi (od XV. st.) u saharskom području i Wadai (Ouaddaï) (približno od 1635) u središnjem Sudanu. Između 1883. i 1893. sve tri te države pale su pod vlast sudanskoga pustolova Rabiha az-Zubaira. Francuska invazija započela je potkraj XIX. i u početku XX. st.

Nakon 1900. veći dio Bornua pripao je britanskoj koloniji Nigeriji, a Kanem, Baguirmi i Wadai (Ouaddaï) uključeni su u Francusku Ekvatorijalnu Afriku 1910; za II. svjetskog rata Čad se 1940. priključio Komitetu narodnog oslobođenja Ch. de Gaullea. Do 1957. imao je ograničenu autonomiju u sastavu Francuske Unije, a neovisnost je proglasio 11. VIII. 1960; predsjednik je postao François Tombalbaye, prvak Progresističke partije Čada. Državnu stabilnost otežavala je društvena i etnička podvojenost. Južni Čad gospodarski je razvijeniji, a vjerski kršćanski i animistički. Sjeverni dio obilježava nomadsko društvo, slabija naseljenost i pripadnost islamskoj kulturi. Sjeverno područje opiralo se političkoj dominaciji juga (vlasti u N’Djameni), a do 1965. bilo je pod francuskom vojnom upravom. Etnički sukobi 1966–68. okončani su intervencijom francuske vojske, a tijekom 1968–71. ustanak na sjeveru organizirala je Fronta nacionalnog oslobođenja (FROLINAT), uz potporu Libije, čije su snage 1973. zauzele oko 70 000 do 114 000 km² sjeverno područja (tzv. pojas Aozou). U početku 1970-ih predsjednik Tombalbaye pogoršava odnose s Parizom, potiskujući francuski kulturni utjecaj (Fort Lamy preimenovan je u N’Djamenu) i obnavljajući tradicionalna obilježja Čada. Ubijen je u državnom udaru 1975. Nakon kratkotrajne vladavine generala Felixa Mallouma vodila se oružana borba za vlast između Huseina Habréa i Goukounija Oueddeija, u koju su bile umiješane Libija i Francuska. Vojnim pobjedama Habré je osvojio vlast 1982., poduprt francuskom vojnom intervencijom i pomoći iz SAD-a. Organizacija afričkoga jedinstva 1983. priznala je Habréov režim, učvršćen 1987. pobjedom nad libijskim snagama (Libija je 1986. prestala pomagati Oueddeija) i sporazumnim prekidom unutarnjih borbi. Vojnim udarom 1990. na vlast je došao Idriss Deby; on je otpočeo s političkim progonima (oko 1500 ubijenih tijekom 1993–95), što je obnovilo građanski rat. Međunarodnom arbitražom Čadu je 1994. vraćen pojas Aozou. Tijekom 1998–99. dolazilo je do povremenih sukoba Čada i Nigerije, oko spornog otoka Tetewa na jezeru Čadu. I. Déby uspostavio je autoritarni režim (postaje maršal i vrhovni vojni zapovjednik), pobjeđuje na predsjedničkim izborima 1996. i 2001., te ustavnim promjenama 2005. osigurava nove predsjedničke mandate (pobjeđuje na izborima 2006., 2011., 2016. i 2021). Više pobunjeničkih skupina protivilo se njegovu režimu (koji su vojno podupirale Francuska i Libija); 2005–10. trajao je građanski rat u kojem je bilo oko 7000 poginulih (te oko 180 000 raseljenih). Borbe su se vodile uglavnom na jugoistočnome području, koje je uoči sukoba bilo opterećeno izbjegličkom krizom (ondje se od 2003. nalazilo oko 240 000 izbjeglica iz Sudana i oko 45 000 iz Srednjoafričke Republike). Radi zaštite civilnoga stanovništva UN je 2007–10. u Čadu provodio mirovnu operaciju (uključivala je i Srednjoafričku Republiku). U prvoj polovici 2013. čadska je vojska pod francuskim zapovjedništvom sudjelovala u borbama protiv islamističke gerile u Maliju. Nastavljeni su povremeni unutarnji sukobi, među kojima su veći izbili u travnju i svibnju 2021. na sjeverozapadu zemlje (dijelom u području Tibesti) gdje su djelovali gerilci Fronte za promjenu i suglasnost u Čadu (FACT), osnovane 2016. s uporištem u libijskom pograničju. Vodeći operacije na bojištu, predsjednik Déby smrtno je ranjen, a nakon što je umro 20. IV. 2021., vlast preuzima njegov sin Mahamat Déby (kao general na čelu je prijelaznoga vojnog vijeća, privremeno uspostavljenoga do obnove civilne vlasti). S većinom pobunjeničkih skupina (oko 40) postigao je primirje u kolovozu 2021. u Dohi (Katar). Desetak pobunjeničkih organizacija među kojima i FACT odbilo je mirovni sporazum i nastavilo borbu. U listopadu 2022. u N’Djameni izbijaju prosvjedi za bržom demokratizacijom (suzbijeni su uz više desetaka poginulih). Kao kandidat Patriotskoga pokreta spasa Mahamat Déby je pobijedio na predsjedničkim izborima u svibnju 2024.

Politički sustav

Ustavom od 31. III. 1996. (posljednje izmjene 2005), Čad je određen kao republika s predsjedničkim sustavom vlasti. Na čelu je države predsjednik republike kojega biraju građani izravno za mandat od pet godina bez ograničenja broja mandata. Izvršnu vlast obavlja Državno vijeće, čije članove imenuje predsjednik republike na premijerov prijedlog. Zakonodavnu vlast ima jednodomna Nacionalna skupština sa 188 zastupnika, koje na izravnim izborima biraju građani za mandat od 4 godina. Biračko je pravo opće i jednako, a imaju ga svi građani s navršenih 18 godina života. Sudbenu vlast obavljaju: Vrhovni, Apelacijski i Kazneni sud. Administrativno je država podijeljena na 22 regije. Nacionalni praznik: Dan neovisnosti, 11. kolovoza (1960).

Političke stranke

Patriotski pokret spasa (Mouvement patriotique du salut – akronim MPS), osnovan 1990. u Libiji kao savez organizacija i pokreta koji su se protivili režimu Huseina Habréa. Osnivač MPS-a bio je Idriss Deby (na vlasti 1991–2021). Pobjeđuje na prvim višestranačkim izborima 1997., te nakon sljedećih izbora (2002., 2011) ostaje vodeća stranka s apsolutnom zastupničkom većinom. Okupljanje za demokraciju i napredak (Rassemblement pour la démocratie et le progrès – akronim RDP), stranka osnovana potkraj 1991. s uporištem u pokrajini Kanem. Na izborima osvaja manji broj zastupničkih mjesta (2011. u koaliciji je s MPS-om).

Citiranje:

Čad. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 20.7.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/13120>.