struka(e): religija
ilustracija
CRKVA BOSANSKA, stećak gosta Milutina, Sarajevo, Zemaljski muzej
ilustracija
CRKVA BOSANSKA, stećak iz Donje Zgošće

Crkva bosanska (crkva bosansko-humskih krstjana, patareni), zajednica heterodoksnih kršćana, pojavila se potkraj XIII. st. na prostoru srednjovjekovne bosanske države. Njezini su se pripadnici nazivali krstjani; u obredima su se služili crkvenoslavenskim, a biskupa su birali između redovnika; pretpostavlja se da su pristajali uz tzv. umjereni dualizam.

Prve vijesti o krstjanima u Bosni (zapravo su to redovnici među kojima je i nastala hereza) dolaze iz 1199., za vrijeme bana Kulina, kojega su optuživali da štiti heretike. Kulin je od pape zatražio legate koji će njegove podanike poučiti o spornim pitanjima. Tako su najprije došli dominikanci, koji su djelovali kao biskupi i propovjednici, a nakon obraćenja bana Stjepana II. Kotromanića, kada su se za povratak na katolicizam primjenjivali drugi načini, došli su franjevci (koji oko 1340. osnivaju i vikariju). Na papine poticaje hrvatsko-ugarski kraljevi poduzimali su protiv krstjana križarske vojne pohode, no bez većih uspjeha. Odlučnim priklonom kralja Stjepana Tomaša Zapadu, dio krstjana napustio je prostor bosanske države i prešao u zemlje kneza Stjepana Vukčića Kosače (Zahumlje); nakon sloma bosanske države Crkva bosanska više se ne spominje u povijesnim vrelima.

»Krstjani« su živjeli u samostanima (locus, hiža, domus Patarenorum), koji su uživali pravo azila (utočišta) i imali uza se gostinjce. Na čelu Crkve bosanske bio je biskup – djed, a članovi su crkvene hijerarhije – gost (više) i starac (niže); obje su službe bile vezane za čine organizacijske naravi, no očuvani spisi ne odaju njihovo značenje. O nauku krstjana postoje različita mišljenja. Katolički pisci optužuju krstjane za dualizam, a u službenim srpskim spisima izjednačuje ih se s kipoborcima, babunima ili kutugerima. U domaćim vrelima nema potvrde o dualističkom nauku ili ustrojstvu sličnom onomu kod zapadnih katara.

U hrvatskoj historiografiji o pojavi Crkve bosanske ustalila su se uglavnom dva stajališta. Jedno drži da je Crkva bosanska bila izrazito dualisitička sljedba (F. Rački, A. Solovjev), korjenita ili umjerena, koja se s vremenom u ponečemu udaljila od svojega prvotnoga učenja ili mu je do kraja ostala vjerna, dok drugo drži da je ona zapravo nekadašnja katolička ecclesia bosnensis, koja je 1230-ih prekinula vezu s Rimom očuvavši svoje ćirilometodsko naslijeđe, netaknuto osobito u pogledu ujednačenja obreda i latinizacije (J. Šidak).

Citiranje:

Crkva bosanska. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 26.12.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/crkva-bosanska>.