Cres, grad na zapadnoj obali otoka Cresa; 2185 st. (2021). Leži u dnu creske uvale, uz uzdužnu otočnu cestu Porozina–Cres–Osor–Mali Lošinj. Brodskom je linijom povezan s Rijekom, Malim Lošinjem, Unijama, Suskom i Ilovikom. Stanovnici su zaposleni u brodogradilištu, tvornici ribe, uljari, u građevinarstvu, obrtništvu, komunalnim tvrtkama, upravi i dr. U novije doba i u turizmu (ponajprije nudeći privatni smještaj), hotelijerstvu, ugostiteljstvu, trgovini, marinama. – Najstarija gradska crkva sv. Izidora (sv. Sidar – zaštitnik grada) ima romaničku apsidu i pročelje pregrađeno u gotičkome stilu. Trobrodna župna crkva sv. Marije sagrađena je u XV. st. u gotičko-renesansnome stilu; u njoj se nalazi gotička drvena Pietà iz XV. st. Zvonik na trgu pred crkvom potječe iz XVI. st. U luci, gdje je bila podignuta većina javnih objekata, ističu se gradska vrata s tornjem za sat (XVI. st.) i gradska loža (XV/XVI. st.). Patricijske palače: Petris, Moise, Rodinis. Samostan benediktinki sv. Petra. Umjetnički i kulturni spomenici skupljeni su u nekoliko zbirki: u župnome uredu (slike iz XV–XVIII. st.; najvrjedniji poliptih Sv. Sebastijan sa svecima Alvisea Vivarinija), u creskome muzeju (prapovijest, antička arheologija, pleterna skulptura, ikone i dr.), u lapidariju (rimski natpisi, srednjovjekovna epigrafika) te u franjevačkom samostanu (namještaj iz XVI–XVII. st., gotička plastika, inkunabule, slike i dr.). Osim mnogih sakralnih i profanih spomenika, sačuvani su dijelovi starih gradskih zidina i okrugla obrambena kula. – U rimsko doba naselje na mjestu prapovijesne gradine na brdu Bartolomeju. U ranome srednjem vijeku nastalo je naselje uz obalu oko današnje crkve sv. Sidara. Do X. st. pod Bizantom, potom u sastavu Hrvatskoga Kraljevstva. Pod vlašću hrvatsko-ugarskih kraljeva imao je status kaštela na čelu s podžupanom i sucima, a 1332. dobio je Statut. U doba anžuvinske vlasti (1358–1409) podignute su gradske zidine. Pod mletačkom upravom 1409–1797; od 1459. sjedište mletačkoga kneza za Cres i Osor te osorskoga biskupa. U XVI. st. poprište pomorskih bitaka između uskoka i Mlečana. Tada se podižu nove gradske zidine, zaštićuje luka te grade mnogobrojne patricijske palače, knežev dvor i zvonik katedrale. Grad raste do XVIII. st., ali ostaje unutar zidina. U XIX. st. u upravno-političkome pogledu bio je dio Istre pod habsburškom vlašću, od 1821. općina unutar kotara Lošinj. Potkraj XIX. st. zbog propadanja vinogradarstva (filoksera) stanovništvo se masovno iseljava. Pučka škola na talijanskom jeziku otvorena je 1821., a na hrvatskome, zaslugom Družbe sv. Ćirila i Metoda, 1907. Potkraj XIX. st. otvara se prvi hotel Miramar. Rodno je mjesto filozofa i polihistora Frane Petrića.
