Bor, Matej (pravo ime Vladimir Pavšič), slovenski književnik (Grgar kraj Gorice, 14. IV. 1913 – Radovljica, 29. IX. 1993). Studij slavistike završio 1937. na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. God. 1941. priključio se partizanskom pokretu. Bio je ravnatelj Drame Slovenskoga narodnoga gledališča 1946–48., a potom slobodni književnik. Od 1965. bio je redoviti član Slovenske akademije znanosti i umjetnosti. Zbirkom Vihorom protiv vihora (Previharimo viharje, 1942) i dramama Teški sat (Teška ura) i Odrpanci (Raztrganci) stvorio je tip partizanske lirike i dramatike. U njegovoj lirici, osobito u ljubavnim baladama, vrlo je rano prisutan intimizam, u kasnijoj lirici nadopunio ga je refleksijom i dnevnim aktualizmom; u tom je procesu gubio pjesničku snagu. Najbolji je tekst iz tih godina ciklus Išao je putnik kroz atomski vijek (Šel je popotnik skozi atomski vek). U dramatici je, nakon aktivizma u partizanskoj drami, preuzeo tradicionalni socijalni realizam: Povratak Blažonovih (Vrnitev Blažonovih), Kotači tame (Kolesa teme), ali je pisao i poetske drame: Bijele vode (Bele vode), Svemir u akvariju (Vesolje v akvariju) i dr. Današnje je značenje njegovih pjesama i drama samo povijesno. Pisao je i književne i kazališne kritike, eseje te prevodio.