struka(e): sport
ilustracija
ALPINIZAM, hrvatska alpinistička ekspedicija na vrhu Mt. Everesta, 1997.
ilustracija
ALPINIZAM, Stipe Božić na vrhu Mt. Everesta
ilustracija
ALPINIZAM, uspon u Paklenici

alpinizam (franc. alpinisme, prema alpin < lat. Alpinus: alpski), uspinjanje na visoke planinske vrhove po strmim i teško pristupačnim stijenama radi otkrivanja i doživljavanja prirodnih ljepota; u užem smislu riječi športska grana koja obuhvaća osvajanje teško dostupnih planinskih vrhova. U početku su usponi bili ograničeni na alpsko područje, pa mu otuda i naziv. Poslije se alpinizam počeo dijeliti na himalajizam, andinizam, pirenejizam i naročito na ekspedicionizam. Razlikuje se klasično razdoblje alpinizma, vezano uz otkrivanja i znanstvena istraživanja, i moderni alpinizam, koji se nakon I. svjetskog rata počeo razvijati uz primjenu mnogobrojnih tehničkih pomagala. Nakon osvajanja gotovo svih vrhova, alpinizam je usmjeren na svladavanje stijena i na sve teže pristupe vrhovima planina. Iz alpinizma se 1980-ih razvilo i športsko penjanje kao zasebna športska grana.

Prvi alpinistički uspon, onaj na Mont Blanc (4808,73 m), ostvarili su 8. VIII. 1786. švicarski liječnik M.-G. Paccard i vodič J.-J. Balmat. Skupina austrijskih alpinista pod vodstvom F. von Salma osvojila je 1800. Grossglockner (3797 m). Engleski alpinisti E. Whymper, F. Douglas, C. Hudson i D. Hadow, s vodičem M. Crozom, uspeli su se 14. VII. 1865. na Matterhorn (4505 m). Pri silasku poginuli su svi osim Whympera.

Prve ekspedicije na Himalaju organizirao je Englez W. Conway 1892., a 1898. i na Ande. Članovi francuske ekspedicije M. Herzog i L. Lachenal osvojili su 1950. himalajski vrh Annapurnu (8078 m). Najviši vrh na svijetu, Mount Everest (8848 m), prvi su 29. V. 1953. osvojili novozelandski alpinist Edmund Hillary i Šerpa Norgay Tenzing, i to kao članovi britanske ekspedicije koju je predvodio J. Hunt. U svibnju 1975. taj je vrh osvojila i prva žena, Japanka Junko Tabei. Za razliku od svih dotadašnjih alpinista, R. Messner i P. Habeler uspeli su se 8. V. 1978. na »krov svijeta« bez boca s kisikom. Penjući se bez pratnje, Nijemac H. Bühl uspeo se 1958. na Nanga Parbat (8126 m). Pedesetih godina pojavili su se i penjači ekstremisti, koji su penjački smjer slijedili ravno od podnožja do vrha (prvi je to učinio Talijan E. Comici u Dolomitima).

Prvim alpinističkim pothvatom u nas smatra se uspon karlovačke učiteljice Dragojle Jarnević 1843. po stijeni Okića. Prve naše planinarske organizacije, u kojima se s vremenom počeo njegovati i alpinizam, bile su Hrvatsko planinsko družtvo, osnovano u Zagrebu 10. X. 1874., i riječki Club Alpino Fiumano, utemeljen 12. I. 1885. Pionir alpinizma u nas, R. Radošević, poduzeo je 1903. nekoliko smjelih uspona u području Mont Blanca. I. Krajač uspeo se 1907. na vrhove u švic. Alpama, a D. Paulić i Slovenac R. Badjura uspeli su se 1912. stijenama Jalovca i Mangarta. Prvi priznati alpinistički uspon u Hrvatskoj, tzv. Cepinaški smjer u stijeni Kleka, izveo je 1926. Z. Badovinac s drugovima. F. Draženović i D. Jakšić prvi su se 1930. uspeli na Mont Blanc, a 1931. na Matterhorn. Alpinistica Micika Frölich prva se 1938. uspela na Mont Blanc. Za razvoj alpinizma mnogo su učinili članovi Hrvatskoga turističkoga kluba »Sljeme«, osnovanoga 1923. u Zagrebu kao podružnica Hrvatskoga planinarskog društva, a on od 1925. djeluje kao samostalno društvo. U njemu su se okupili promicatelji modernog alpinizma u Hrvatskoj: S. Bošnjaković, M. Drobac, B. i M. Gušić, B. Ivanović, K. Koranek, M. Mandl i dr. U Hrvatskome planinarskom društvu osnovana je 1935. alpinistička sekcija. Penjačkim se pothvatima u tom razdoblju ističu M. Dragman, S. Brezovečki, I. Bumba, M. i V. Čubelić. Nakon 1945. alpinistička se djelatnost najviše njegovala u odsjecima zagrebačkih planinarskih društava »Velebit«, »Zagreb-Matica«, »Željezničar«, te u splitskome »Mosoru« i riječkome »Kamenjaku«. M. Čepelak i B. Aleraj ispenjali su 1973. veoma težak smjer Brid-klina u Anića kuku. Alpinističke ekspedicije iz Hrvatske penjale su se na mnogobrojna svjetska velegorja: Kilimandžaro, 1958; Ingolsfjaeld, Grenland, 1971; Aconcaguu, Ande, 1975; Elbrus, Kavkaz, 1981; Annapurnu IV, Himalaju, 1982; Manaslu, Himalaju, 1983. i 1984; Ama Dablam, Himalaja, 1986; Ngozumba Kang, Himalaju, 1987; Mount Everest, 1989., 1997. te 2009. i dr. Najviše ekspedicija vodili su J. Kirigin i D. Berljak. S. Božić uspeo se na Mount Everest dvaput (1979., 1989), a uspon na najviši vrh, u sklopu ženske alpinističke ekspedicije, ostvarile su 2009. sestre Darija i Iris Bostjančić te dva dana nakon toga alpinistice Ena Vrbek i Milena Šijan.

Citiranje:

alpinizam. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 19.12.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/alpinizam>.