bosančica (bosanica, bosanska azbukva, bosanska ćirilica, hrvatsko-bosanska ćirilica, bosansko-dalmatinska ćirilica, [h]arvacko pismo, poljičica), morfološki i ortografski osobita inačica ćirilice. Rabila se u Bosni (franjevci: M. Divković, I. Bandulavić, P. Posilović i dr.), Dubrovniku (diplomatika, Dubrovački lekcionar, početak XVI. st.; Libro od mnozijeh razloga, 1520. itd.) i srednjoj Dalmaciji (Poljički statut, 1440; Papalićev prijepis Hrvatske kronike, oko 1510; Statut poljičke bratovštine Sv. Kuzme i Damjana, 1619. itd.). Često se pod bosančicom razumijeva hrvatska (zapadna) ćirilica općenito, ali taj naziv označuje zapravo ćirilsku minuskulu XV–XIX. st. Postupno oblikovanje bosančice može se pratiti na natpisima i rukopisima iz Bosne i Dalmacije od XI. do XV. st.: od Humačke ploče (XI. st.) i Kulinove listine (1189) u Bosni te Povaljskoga praga (oko 1180), Natpisa kneza Miroslava (prva pol. XII. st.), Povaljske listine (1250) i Lista kneza Đure Kačića općini dubrovačkoj (1276) u Dalmaciji. Izravno se naslanja na bosansko-humsku diplomatičku kurzivnu ćirilicu XIV. i XV. st. Od ostalih je oblika kurzivne ćirilice toliko udaljena da odaje sliku sasvim drukčijega pisma. Izgledom je to otežalo pismo, čvrstih i oštrih poteza s osobitim isticanjem vertikala. Slova su u odnosu na ustavne oblike tako preoblikovana da često prelaze u suprotnost (mala postaju velika i obratno). Lako je čitljiva jer svako slovo prikazuje uvijek isti glas koji ne prikazuje nijedno drugo slovo. Grafija sadrži slova koja se drugdje u ćirilici ne pojavljuju. U ćirilici je nad slovima mnogo znakova, a u bosančici samo title. Općenito je izražen utjecaj glagoljice. Brojevni je sustav također pod utjecajem glagoljice, ali u cjelini se ne poklapa ni s ćirilicom ni s glagoljicom. Tipično je za bosančicu (zapadnu ćirilicu) slovo »đerv« koje se od početka XIV. st. rabi i za /ć/, vrlo su rijetki znakovi i . Različito se bilježe glasovi (fonemi) /j/, /lj/, /nj/, /ć/ i /đ/. Glas /j/ piše se kao , i . Glasovi /ć/ i /đ/ u pravilu su se bilježili đervom, a rjeđe kao i . Glasovi /lj/ i /nj/ pisali su se kao: , , , , , , , , , , , . Glas // označivao se istim slovom kao /č/. Bosančicom su u Bosni (pod nazivom begovica) pisali i muslimani. Njome su privatna pisma pisali hrvatski glagoljaši i velikaši: Keglevići, Frankapani, Petar Kružić i dr. Uz glagoljicu i latinicu, bosančica je hrvatsko narodno pismo.
