agregat (lat. aggregatum: skupljeno zajedno, pridruženo).
1. Nešto što je složeno, sastavljeno od različitih dijelova.
2. U tehnici, sklop više uređaja povezanih u jednu cjelinu. Obično su namijenjeni pretvorbi jednoga oblika energije u drugi ili obavljanju neke operacije. Tako je npr. dizelski agregat kao osnovni ili pričuvni izvor električne energije sastavljen od Dieselova motora i električnoga generatora, a agregat za elektrolučno zavarivanje sastavljen od transformatora, ispravljača, regulacijske preklopke i dr.
3. U građevinarstvu, mineralni ili organski dodatci (npr. pijesak, šljunak, drobljeni kamen, drobljena opeka, drvene strugotine) koji pomiješani s različitim vezivima (npr. s cementom, gipsom, magnezitom) služe za proizvodnju građevnih materijala (npr. betona, morta, žbuke, asfalta).
4. U filozofiji, posebice u ontologiji, tip jedinstva složene cjeline sastavljene od mnoštva dijelova. Ti se dijelovi dodiruju izvanjski, ne mijenjaju se u agregatu i u tom jedinstvu ne gube svoju samostalnost. U atomizmu je agregat jedna od vlastitosti atoma, tjelesnih, nepromjenljivih i nedjeljivih čestica. Aristotel je analizirao ontologijske principe agregata, npr. doticanje izvana, privlačenje itd. I. Kant određuje agregat kao slučajno gomilanje dijelova posredstvom razuma, a G. W. F. Hegel kao slučajnu i empirijski nastalu složevinu znanosti; u Enciklopediji filozofijskih znanosti i svojoj političkoj filozofiji Hegel objašnjava pred-državno stanje kao agregat privatnoga, tj. kao stanje nepravde, nećudorednosti i ne-uma.
5. U sociologiji, nestalna, privremena skupina ljudi koji slijede odvojene ciljeve i nisu čvrsto povezani.
6. U mineralogiji → stijene
7. U ekonomiji → agregiranje
8. U tiskarstvu, tiskovni agregat → tiskovna jedinica
