Boccherini [bok:eri:'ni], Luigi, talijanski skladatelj i violončelist (Lucca, 19. II. 1743 – Madrid, 28. V. 1805). Nastupao javno od svoje 16. godine. Nakon studija u Rimu bio je angažiran kao violončelist na dvoru u Beču, a potom 1764. u Lucci. Djelovao u Firenci i Parizu, a od 1768. do 1776. koncertirao po Španjolskoj, gdje je ostao živjeti kao dvorski skladatelj i violončelist. Nakon istovrsne službe na pruskom dvoru vratio se u Španjolsku, gdje je umro u siromaštvu. Boccherini je posljednji predstavnik znamenite talijanske instrumentalne tradicije XVIII. st., violončelist vrhunske klase, a kao skladatelja cijenili su ga suvremenici. U tehniku svojega glazbala unio je niz značajnih inovacija, a njegovi mnogobrojni koncerti za violončelo kamen su međaš u razvoju violončelističke tehnike. U njegovu opusu od oko 400 djela, očituje se formalna strogost i elegancija konstrukcije klasicističkog usmjerenja. Napisao je 30 simfonija, jednu zarzuelu (La Clementina), djela s područja crkvene glazbe, no najznačajniji je kao skladatelj komorne glazbe: stotinjak gudačkih kvarteta, 113 gudačkih i brojni drugi kvinteti, sonate za violončelo, sonate za čembalo itd.
