Bitinija (grč. Βıϑυνία, Bithynía, lat. Bithynia) antička pokrajina u sjeverozapadnom dijelu Male Azije, naseljena uglavnom tračkim Tinima i Bitinijcima. Važniji gradovi grčke su kolonije Halkedon, Herakleja Pontska i Mirleja (poslije Apameja) te Nikomedija, Nikeja i Prusa. Bitinija je pol. VI. st. pr. Kr. bila u sastavu lidijske države kralja Kreza, a nakon njezine propasti dolazi 546. pr. Kr. pod vlast perzijskoga kralja Kira II., ali sačuvavši unutarnju autonomiju. Potkraj V. st. pr. Kr. pod prvim dijadosima postigla je veće političko ujedinjavanje. U vrijeme vojnog pohoda Aleksandra III. Velikog uspjela je ostati samostalnom. Njezin vladar Zipet od 297. pr. Kr. nosi kraljevski naslov. Zipetov unuk Prusija I. (u. 182. pr. Kr.) ratovima je proširio teritorij svoje države i kao saveznik Makedonaca ratovao protiv Rimljana. Njegovi nasljednici Prusija II. (u. 149. pr. Kr.) i Nikomed III. (u. 94. pr. Kr.) bili su, međutim, već rimski vazali. Posljednji bitinijski kralj Nikomed IV. ostavio je (74. pr. Kr.) Bitiniju u baštinu Rimu. Tijekom vremena Bitinija je s Pontom povezana u jednu provinciju. Za cara Dioklecijana Nikomedija je bila njegova rezidencija. U bitinijskome gradu Nikeji održan je I. ekumenski koncil 325. god. U sr. vijeku Bitinija je u sklopu Bizanta. Kad je sultan Osman I. osvojio Bitiniju (1298), učinio je Prusu svojom prijestolnicom.
