Bessenyei [bε'š:εńεi], György, madžarski pisac (Bercel, 1747 – Pusztakovácsi, 24. II. 1811). Podrijetlom protestantski plemić. Kao mladić odlazi 1765. u plemićku gardu u Beč, gdje postaje slobodnim zidarom i upoznaje ideje prosvjetiteljstva. Objavljuje od 1772., a to pozorno prati i Marija Terezija. Dvor napušta 1773., a 1778. prelazi na katoličanstvo. Od 1780. dvorski knjižničar, a po kraljičinoj smrti vraća se na svoj posjed i piše. Djela su mu nakon 1790. cenzurirana za tisak, pa svoje rukopise pohranjuje u javnoj knjižnici. Pjesme su mu prožete Spinozinom filozofijom, a klasicističke drame bave se pitanjima političke vlasti. U raspravama izlaže svojevrsni prosvjetiteljski kulturni program, u kojem materinskomu jeziku i prosvijećenomu plemstvu pripada središnje mjesto. Jedan od začetnika madžarske refleksivne pripovjedne proze. Djela: Pjesme (Költemények, 1772), Tragedija Lászla Hunyadija (Hunyadi László tragédiája, 1772), Smjerne zamisli glede izvjesnoga madžarskog društva (Egy magyar társaság iránt való jámbor szándék, 1781) i dr.
