novi val (engleski new wave), podžanr rocka, nastao potkraj 1970-ih u SAD-u i Velikoj Britaniji, koji je zadržao osnove punk-estetike, ali je bio lišen zvučne sirovosti i otvorenoga političkog angažmana. U odnosu na punk, na osnovama kojega je izrastao, new wave (naziv je preuzet iz filmske terminologije) proširuje instrumentalistički raspon (uvodeći klavijature, puhače, elektronička glazbala) i prihvaća nove žanrovske elemente. Primjerice senzibilitet pop rocka 1960-ih prepoznaje se u radovima skupina Blondie i The Pretenders te u estetici samostalnih izvođača kao što su Elvis Costello, Nick Lowe i Graham Parker. Komponente art rocka i plesne glazbe ugrađene su u opus sastava Talking Heads, XTC, The B-52s, Devo i dr. Istodobno, utjecaji ska i reggae-glazbe miješaju se s pop-melodioznošću i punk-pristupom u ostvarenjima sastava The Specials, The Selecter, Madness i Police (iz ranije etape).
Za razliku od rudimentarnosti punka, novi val s jedne strane označava povratak sofisticiranosti u proces stvaranja i izvedbe popularne glazbe, dok je s druge više usmjeren publici (osobito u svojem plesnom aspektu). Istodobno, novi val je (poput punka) zadržao nedvosmislen otklon od svih bitnih obilježja klasičnog i »korporativnog« rocka, utemeljenoga na visokobudžetnoj studijskoj, odn. koncertnoj produkciji.
Kreativni vrhunac novi val bilježi početkom 1980-ih, a komercijalnom afirmacijom predstavnika tzv. novoga romantizma (Duran Duran, Spandau Ballet, Culture Club) njegove se autentične vrijednosti stapaju sa srednjom pop-strujom.
U domaćoj terminologiji granice između novoga vala i punka zamagljene su ili posve izbrisane. Novovalnim izvođačima smatraju se svi izvođači koji su se pod utjecajem punka i novoga vala na hrvatskoj i jugoslavenskoj sceni pojavili potkraj 1970-ih i početkom 1980-ih (Azra, Pankrti, Film, Električni orgazam, Idoli, početni radovi Prljavoga kazališta, Haustor, Denis & Denis i dr.).
