Kiarostami [~mi'], Abbas, iranski filmski redatelj i scenarist (Teheran, 22. VI. 1940 – Pariz, 4. VII. 2016). Diplomirao je likovne umjetnosti na Sveučilištu u Teheranu. Njegovi raniji filmovi, realizirani u stilu talijanskoga neorealizma, pretežito tematiziraju sudbinu djece i mladih u moralno dvojbenim situacijama (npr. kratkometražni Kruh i ulica – Nān o Kūcheh, 1970; Dva rješenja jednog problema – Dow Rahehal Baraye yek Massaleh, 1975); među njima se izdvaja dugometražni prvijenac Putnik (Mossafer, 1974), o dječaku koji laže i krade ne bi li otišao na nogometnu utakmicu. Prvak tzv. iranskoga novoga vala, neformalnom trilogijom o iranskom naselju Koker (Gdje je kuća mojega prijatelja? – Khane-ye doust kodjast?, 1987; I život se nastavlja – Zendegi va digar hich, 1992; Kroz stabla masline – Zire darakhatan zeyton, 1994) privukao je pozornost međunarodne kritike, a hvaljen mu je i dokumentarni film Krupni plan (Nema-ye Nazdik, 1990), o varalici koji se predstavljao kao redatelj M. Makhmalbaf. Njegove sklonosti miješanja fikcije i zbilje, metafilmičnosti, dokumentarnom stilu snimanja, društvenoj kritičnosti i poetičnosti do osobitog izražaja dolaze u njegovim najzrelijim ostvarenjima Okus trešnje (Ta’m e guilass, 1997; Zlatna palma) i Vjetar će nas nositi (Bad ma ra khahad bord, 1999; nagrada kritike i posebna nagrada žirija u Veneciji). Od 2000-ih režirao i u inozemstvu istaknuvši se dramama Provjerena kopija (Copie conforme, 2010) i Kao netko zaljubljen (Raiku samuwan in rabu, 2012). Pisao je scenarije i za druge redatelje, npr. za J. Panahija, A. Raisiana i dr. Ostali važniji filmovi: Izvješće (Gozaresh, 1977), Domaća zadaća (Mashgh-e Shab, 1989), Deset (Dah, 2002), Shirin (2008).
