Wijk [wik], Nicolaas van, nizozemski nederlandist i baltoslavist (Delden, 4. X. 1880 – Leiden, 25. III. 1941). Studirao na Municipalnom sveučilištu u Amsterdamu, stekao doktorat 1902. Nastavio studije u Leipzigu, slušajući između ostalih predavanja K. Brugmanna, H. A. Hirta i A. Leskiena, 1903. boravio na Moskovskom sveučilištu. Bio je 1913. imenovan prvim profesorom za baltičke i slavenske jezike u Nizozemskoj. U odnosu na nizozemski jezik posebno se bavio dijalektologijom, a njegovi prinosi proučavanju povijesne fonologije nizozemskoga i nizozemskih dijalekata bili su ispred svojega doba zbog geostrukturalističkoga pristupa. God. 1908–12. revidirao je Etimološki rječnik nizozemskoga jezika (Etymologisch woordenboek der Nederlandische taal, 1892) Johannesa Francka, koji je i danas u uporabi. 1930-ih usredotočio se na istraživanje starocrkvenoslavenskoga i prijelaznih dijalekata između različitih slavenskih jezika. Važne prinose dao slavenskoj akcentologiji.
