Whitman [ʍi'tmən], Walt, američki pjesnik (West Hills, Long Island, 31. V. 1819 – Camden, New Jersey, 26. III. 1892). Jedan od najznačajnijih pjesnika u povijesti američke književnosti. Potekao iz skromne farmerske obitelji; školu je napustio u dvanaestoj godini života. Do svoje 36. godine, od čega je 24 godine radio uglavnom u izdavaštvu (kao slagar, novinski prodavač, novinar pa urednik), napisao je dvanaest pjesama koje su bitno utjecale na američku, ali i svjetsku književnost. Sakupio ih je u zbirku te o vlastitu trošku objavio 1855 (bez imena autora ili izdavača, ali sa slikom na naslovnici na kojoj izgleda poput satira) i nazvao Vlati trave (Leaves of Grass). Zbirka je odmah izazvala reakciju R. W. Emersona koji ju je ocijenio »iznimnim proizvodom duha i umnosti«. Nakon drugoga, prerađenoga i proširenog izdanja (1856) uslijedilo je još pet izdanja i pritom je svakomu dodavao još pjesama, prateći i komentirajući događaje oko sebe, poput onih iz građanskoga rata, ali i ispovijedajući osobna iskustva. Objavio je Sabrane pjesme i prozu (The Complete Poems and Prose, 1888), zajedno s osmim izdanjem Vlati trave, a deveto, autorizirano izdanje zbirke objavljeno je 1892. – Whitman je u pjesništvu nastojao izmijeniti i nadići tradicionalnu epiku i zadane estetske oblike te postati glasom same Amerike, njezina čovjeka u potrazi za smislom života unutar ustanova što ga potiskuju i otuđuju, ali i dočarati rapsodičan ritam američkoga prostora. Njegovo viđenje Amerike monumentalističko je i junačko, on slavi njezinu duhovnost i rast. Idejno blizak tzv. transcendentalistima (kao što je Emerson), slavio je prožimanje čovjeka i prirode i čovjekovu muževnu snagu. Tema homoseksualizma (vjerojatno autobiografskih korijena) ponajprije je slavljenje muškoga zajedništva u vitalizmu. – Uoči svoje smrti bio je popularniji u Europi nego Americi, i to ne kao pjesnik (u Engleskoj su ga pozdravili predrafaeliti, a u Francuskoj zagovornici slobodnoga stiha), nego kao simbol američke demokracije. Njegovo slavljenje obična malenoga čovjeka i ruralnoga života smatralo se idealističnim i proročkim; njime je nadahnuo europske mislioce i pjesnike, razočarane ishodom Francuske revolucije. Srodan romantičarima po subjektivnosti izričaja i demokratskim idejama (prozni zapisi Demokratski vidici – Democratic Vistas, 1871), njegov utjecaj na europske pjesnike na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće (npr. na É. Verhaerena, V. V. Majakovskoga, T. Ujevića i druge) sličan je utjecaju što su ga izvršili E. A. Poe i G. G. Byron. No u XX. stoljeću utjecao je i na pokret bitnika (A. Ginsberg, J. Kerouac; bitnik), te na antiratno pjesništvo Adrienne Rich i Garyja Snydera. Pjesnik E. Pound rekao je da Whitman ne pjeva o Americi, već on jest Amerika, a kritičar H. Bloom da su korijeni američkoga identiteta bolje izraženi u njegovu pjesništvu nego bilo kojem drugom tekstu o američkome identitetu. Unijevši nov duh, kako s obzirom na metriku (slobodni stih i rapsodičan izričaj) tako i na tematiku (poetsko ja koje je postalo glasom Amerike), Whitman je u XX. stoljeću postao američkom pjesničkom ikonom, a zbirka Vlati trave postala je svojevrsnom američkom svjetovnom Biblijom.
