Varaždinske Toplice, grad, kupalište i prirodno lječilište u Hrvatskome zagorju, 16 km jugoistočno od Varaždina i 73 km sjeveroistočno od Zagreba; 1606 st. (2021). Leži na 230 m apsolutne visine, u dolini rijeke Bednje te na padinama Topličke gore i Kalnika. – Hipertermalna (57,6 °C) mineralna voda (dva izvora) sadrži otopljeni sumporovodik, katione kalcija, anione natrija, sulfat i hidrokarbonat; ljekoviti mulj (peloid). Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju. U gotičkoj crkvi sv. Martina (barokiziranoj 1763) nalaze se mramorni oltari F. Robbe. Na ostatcima crkve koju su uništili Tatari 1242. podignuta je kapela Sv. Duha (barokizirana 1774). U mjestu je niz stambenih i kupališnih zgrada iz XVIII. i XIX. st. Zavičajni muzej (arheološka, balneološka, kulturnopov. zbirka) u Starom gradu (kaštel iz XIV. st., pregrađen u XVII. st. u barokni dvorac). Metalna industrija. – Na području grada pronađeni su arheološki ostatci iz prapovijesti (ostatci pračovjeka u špilji Gradišće). U III. st. pr. Kr. područje današnjega grada naselili su ilirski Jasi, prema kojima je za rimske vladavine, kada je naselje bilo u sastavu provincije Gornje Panonije, nazvano Aquae Iasae. Već u antičko doba ondje se nalazilo termalno kupalište. U drugoj polovici II. st. Aquae Iasae stradale su za provale Markomana, a obnovljene su bile za Konstantina I. Velikoga početkom IV. st. Iz toga razdoblja sačuvani su ostatci kupališne zgrade s bazilikom, kamenom opločenog foruma s trijemovima, te kapitolija s hramovima posvećenim kapitolijskoj trijadi (Jupiter, Junona, Minerva). Od poč. XII. st. toplice su se nalazile u posjedu Zagrebačkoga kaptola (do 1848), koji je ondje u XIV. st. sagradio utvrđeni grad; pregrađivan je 1617., a današnji izgled dobio je 1695.
