struka(e): metalurgija
ilustracija
VALJANJE - a) uzdužno, b) poprječno, c) koso (spiralno); 1. valjak, 2. uložak, 3. trn
ilustracija
VALJANJE, proizvodnja bešavnih cijevi valjanjem

valjanje, najčešći postupak plastične preradbe metala i slitina. Uložak (valjani komad) oblikuje se između rotirajućih valjaka, gdje mu se djelovanjem vanjskih sila i trenja smanjuje presjek i povećava duljina te završni proizvod dobiva željeni oblik. Proizvodi valjanja dijele se na jednostavne profile (okrugli, kvadratni, mnogokutni), složene profile (u obliku slova I, U, K itd.), limove, trake i folije, cijevi (bešavne i šavne) i na specijalne proizvode (željezničke tračnice, sastavljeni kutni profili, za automobile itd). Proces valjanja odvija se u jednom, ali najčešće u više postrojenja, koja se nazivaju valjačkim stanovima. U njima ugrađeni valjci mogu biti smješteni horizontalno, vertikalno ili pod kutom, a razlikuju se mnogovaljkasti, planetarni, univerzalni i drugi valjački stanovi. Broj je valjaka različit: 2, 3, 4, 6 ili više, ali se deformacija uvijek odvija između dvaju, rjeđe među trima valjcima, a ostali su valjci potporni. S obzirom na smjer okretanja valjaka, razlikuju se tri postupka valjanja. Pri uzdužnom valjanju, u kojem se valjci okreću u suprotnim smjerovima, ulošku se smanjuje visina, a povećavaju širina i duljina; rabi se za najveći broj valjanih proizvoda (limovi i trake, profili različita oblika i veličine, žica). Pri poprečnom valjanju valjci se okreću u istom smjeru, a uložak se deformira duž osi koja je paralelna s osima valjaka. Tako se proizvode obrtna tijela (npr. kugle). U istom se smjeru okreću valjci i pri kosom (spiralnom) valjanju, ali njihove osi ne leže u istoj ravnini ili se os uloška s njima ne poklapa, pa se uložak, osim obrtnoga kretanja, postupno kreće i u smjeru svoje osi. Time se ulošku smanjuje presjek, a u njegovu središnjem dijelu može se probiti šupljina, pa je koso valjanje prvi korak u proizvodnji bešavnih cijevi. Skupina jednog ili više valjačkih stanova s pomoćnim postrojenjima (priprema uloška, peći za zagrijavanje, doradba itd.) čini valjaonicu.

Razlikuje se vruće i hladno valjanje. Više od 90% proizvoda dobiva se vrućim valjanjem. Uložak se zagrije iznad temperature rekristalizacije, kada se povećava plastičnost, a smanjuje deformacijski otpor. Pritom se dimenzije uloška mogu promijeniti i više od 14 puta. Pri hladnom valjanju rabi se uložak iz vrućih valjaonica, a završni su proizvodi tanki limovi (npr. za automobile), žica, tankostjene cijevi malih promjera itd. Postupak valjanja unaprijeđen je povezivanjem kontinuiranoga lijevanja i toplovaljačkoga procesa u jedan radni korak, s brzinama do 10 m/min i debljinom izvaljane trake manjom od 1,0 mm. Danas brzine valjanja dostižu i do 150 m/s (npr. proizvodnja žice tanje od 5,0 mm).

Valjanjem se danas u svijetu prerađuje 80% čelika i 90% ukupno proizvedenih obojenih metala. U Hrvatskoj je do 1991. godišnja proizvodnja valjanoga čelika (cijevi, betonski čelik) iznosila oko 500 000 t, a 2007. oko 100 000 t; i proizvodnja valjanog aluminija također se smanjila.

U Hrvatskoj je prva valjaonica započela rad 1952. u okviru novoizgrađene Željezare Sisak, s bešavnim cijevima kao glavnim završnim valjačkim proizvodom. Prvo su to bile cijevi promjera 21 do 100 mm, a potom i toplo i hladno valjane bešavne i šavne cijevi te zavareni profili različitih oblika i dimenzija. U 2007. izvaljano je 18 500 t bešavnih, 16 000 t šavnih i oko 1000 t hladno valjanih cijevi. Valjaonica je 2007. prodana američkoj tvrtki Commercial Metals Company (CMC), a 2012. talijanskoj tvrtki Danieli.

Prva hrvatska valjaonica aluminija (danas Tvornica lakih metala – TLM) proradila je 1955. u Ražinama kraj Šibenika. Izgradnjom toplovaljačkoga stana (2002) moguće je proizvoditi trake debljine 2,5 do 6,0 mm. Uz različiti asortiman valjaju se i tanke trake debljine 0,22 do 0,30 mm te folije s najčešćom debljinom 12 do 14 μ. U 2007. izvaljano oko 50 000 t aluminija. Tvornica je privatizirana 2007/08.

Prva hrvatska valjaonica betonskoga čelika izgrađena je 1971. u okviru Željezare Split. Glavni je proizvod betonski čelik, i to glatki i rebrasti u šipkama. U 2007. izvaljano je oko 63 000 t betonskoga čelika. Valjaonica je restrukturirana 2001/02., privatizirana 2007. i prodana poljskoj tvrtki Zlomrex; potom je, nakon stečaja i trogodišnjega prekida proizvodnje, 2011. prodana tvrtki Adria Čelik.

U Potpićnu u Istri radi tzv. minivaljaonica hladno oblikovanih šavnih cijevi (godišnja proizvodnja od 12 000 t). Valjaonica betonskoga čelika u Kumrovcu prekinula je proizvodnju poč. 1990-ih godina.

Citiranje:

valjanje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 3.12.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/valjanje>.