utovarivač, građev. stroj sa širokom vertikalno pokretljivom lopatom, namijenjen utovaru zemljanog ili kamenoga materijala te njegovu prijenosu na kraće udaljenosti, a može izvoditi i iskop nekih vrsta rastresita materijala. Sastoji se od traktora na pneumaticima, rjeđe na gusjenicama, na koji je pričvršćena utovarna lopata pokretana hidraulički; utovar se obavlja zahvaćanjem materijala kretanjem stroja naprijed, podizanjem lopate na utovarnu visinu, te njezinim izvrtanjem, koje se kod nekih utovarivača obavlja sprijeda (s čela), a kod drugih unazad (preko vozačeve glave). Utovarivači se ugl. razlikuju prema obujmu lopate (od 0,3 do više od 10 m³) i pogonskoj snazi motora (od 20 do više od 400 kW), a neki od njih, radi veće pokretljivosti, imaju dvodijelnu zglobno povezanu šasiju. Postoje i kombinirani strojevi koji sprijeda imaju lopatu utovarivača, a straga žlicu bagera.
