Umag (talijanski Umago), grad i luka na sjeverozapadnoj obali Istre, 13 km sjeverozapadno od Buja; 6751 st. (2021). Srednjovjekovna gradska jezgra na niskom poluotoku; sačuvani dijelovi zida. Barokna jednobrodna župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije i sv. Pelegrina iz 1757., s venecijanskim zvonikom iz 1691., zavjetna crkvica sv. Roka iz 1514. Galerija »Dante-Marino Cettina«. Turizam; marina. Industrija (proizvodnja brodskih boja, konzerviranje ribe i povrća). U okolici uzgoj voća i povrća, krmnoga bilja, pšenice i vinove loze (veliki vinski podrum). – Naselje se razvilo u doba antike. U izvorima je prvi put zabilježen u VI. st. (Humagum); nastanku i razvoju naselja pogodovao je povoljan smještaj na putu iz Akvileje prema jugu. U srednjem vijeku na mjestu današnjega grada nalazila se utvrda Sipar (Siparies). Godine 876. naselje je razorio hrvatski knez Domagoj, a tijekom idućih stoljeća izgubilo je na važnosti. Godine 1150. grad je prisegnuo na vjernost Veneciji, a 1269. priznao njezinu vlast, nakon čega je uprava u gradu bila organizirana po uzoru na druge mletačke komune u Istri. U kasnijim razdobljima često je stradavao u razaranjima (u sukobima između akvilejskoga patrijarha, Mlečana i Genove), ali i od posljedica epidemija kuge i malarije. Radi demografskog i gospodarskoga podizanja naselja, Mlečani su u Umagu u XVI. i XVII. st. planski naseljavali skupine Hrvata iz Dalmacije i Bosne, kao i manje skupine Albanaca i Grka. Od 1797. nalazio se u sastavu Habsburške Monarhije, od 1918. pod talijanskom vlašću (u doba fašističkog terora velik dio hrvatskoga stanovništva bio je prisiljen na iseljavanje na područje Kraljevine Jugoslavije), a nakon Tršćanske krize, 1954. pripao je Hrvatskoj. U suvremeno doba jedno je od najznačajnijih istarskih (ali i hrvatskih u cjelini) turističkih središta.
