Tyčyna [tč'na], Pavlo, ukrajinski pjesnik i prevoditelj (Pisky, danas Černigivska oblast, 23. I. 1891 – Kijev, 16. IX. 1967). Najpoznatiji pjesnik ukrajinskoga preporoda 1920-ih te vodeći ukrajinski pjesnik sovjetskoga razdoblja. Završio sjemenište, studirao u Komercijalnom institutu; počeo objavljivati 1912. Spojivši elemente nacionalne tradicije, simbolizma, impresionizma i neoromantizma, stvorio je remek-djelo ukrajinskoga simbolizma, pjesničku zbirku Sunčani klarineti (Sonjačni klarnety, 1918), u kojoj se poezija i narodni melos slijevaju s kolorizmom, pokretom i ritmom, a ima i tragičnih lirskih pjesama (Rat – Vijna; Mater Dolorosa – Skorbna maty i dr.). Pjesme jednako obilježava bogata metaforika, asocijativnost, višefunkcionalnost zvuka, što se pojačava u dvjema zbirkama objavljenima 1920., Plug (Pluh) i Umjesto sonetâ i oktava (Zamist’ sonetiv i oktav). Prihvatio je sovjetsku revoluciju, ali se protivio krvavomu nasilju i dehumanizaciji. Njegova se simbolika i ritmika mijenjaju u duhu novoga doba: ostvario je vrhunska djela, npr. poemu rekvijem Sprovod prijatelja (Pohoron druga, 1942) i poemu simfoniju Skovoroda (1971). Pisao je i književne kritike, a istaknuo se kao prevoditelj s armenskoga, gruzijskoga te slavenskih i turkijskih jezika.
