Thurneysen [tu'rnaizən], Rudolf, švicarski jezikoslovac, keltolog (Basel, 14. III. 1857 – Bonn, 9. VIII. 1940). Studirao klasičnu filologiju u Baselu, Leipzigu, Berlinu i Parizu, doktorirao 1879. u Leipzigu. Od 1882. profesor poredbenoga jezikoslovlja u Jeni, od 1887. u Freiburgu im Breisgau, 1913–23. u Bonnu. Osim romanističkih i indoeuropeističkih studija te studija o pojedinačnim jezicima napisao važne radove o keltskome; osobito se bavio staroirskim jezikoslovljem (Priručnik staroirskoga – Handbuch des Alt-Irischen, I–II, 1909), filologijom (između ostaloga Irske junačke i kraljevske sage – Die irischen Helden- und Königssagen, 1921) te poslije posebno pravnom poviješću.
