Šitović, Lovro (Sitović, Ljubuški), hrvatski vjerski pisac (Ljubuški, BiH, 1682 – Šibenik, 29. II. 1729). Rođen u muslimanskoj obitelji, odgajan u kući vrgoračkoga harambaše, dragovoljno je prešao na kršćanstvo te se, nakon školovanja u franjevačkom samostanu u Zaostrogu, novicijata u Našicama i studija filozofije i bogoslovije, najvjerojatnije u Italiji, zaredio. Predavao je u franjevačkim školama u Makarskoj, Šibeniku i Splitu, bio je lektor reda, starješina hospicija te propovjednik. Autor je latinskog djela Nauk krstjanski i različiti plačevi i pjesme (Doctrina christiana et piae aliquot cantilenae, oko 1713) i latinsko-hrvatske gramatike (Grammatica latino-illyrica, 1713). Najvažnije mu je djelo Pisna od pakla: navlastito od paklenoga ognja, tamnosti i vičnjosti (1727), koje u stihovima obrađuje eshatološku temu. Ispjevano je u desetercima, ikavicom, didaktičke je naravi, pisano za neuku publiku. Posmrtno mu je tiskano djelo List nauka krstjanskoga (1752).