Šentija, Josip, hrvatski novinar i leksikograf (Brnaze, 15. III. 1931 – Zagreb, 29. XI. 2020). Diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1972. Novinarstvom i publicistikom počeo se baviti 1949. Od 1962. bio je direktor Radio Zagreba te je sudjelovao u pokretanju II. i III. programa. Smijenjen 1967. zbog potpore Deklaraciji o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika, potom je bio izvjestitelj Radio-televizije Zagreb iz Rima. Po povratku u Hrvatsku, kao sudionik nacionalno-demokratskog pokreta Hrvatskoga proljeća, postao je član Izvršnoga vijeća Sabora (1971–72), a nakon njegova gušenja isključen iz javnog života. Od 1972. radio kao urednik u Leksikografskome zavodu Miroslav Krleža; bio je glavni urednik Opće enciklopedije (I–IX, 1977–88). Nakon višestranačkih izbora 1990. postao je prvi ravnatelj HINA-e 1990–91., potom kratko vrijeme savjetnik predsjednika Republike 1991. Bio je i glavni urednik Velikoga školskog leksikona (2003), priredio je zbirku Krležinih bilješki uz enciklopedijske tekstove Iz Krležine baštine (Radovi LZ, VIII–IX, 1998–99), objavio memoarske zapise S Krležom, poslije ’71 (2000) i Ako Hrvatske bude: zapisi iz onih godina (2005), knjige razgovora Razgovori s Mikom Tripalom o hrvatskom proljeću (2005) i Jedna hrvatska sudbina: priča o Vjekoslavu Prpiću ispričana njim samim na kraju puta (2007) te publicističko djelo Skandinavizacija Balkana – helvetizacija BiH (2008). Prevodio s engleskoga i talijanskoga publicistička i povijesna djela.
