Stifter [šti'ftəɹ], Adalbert, austrijski književnik (Horní Planá, njem. Oberplan, Češka, 23. X. 1805 – Linz, 28. I. 1868). U Beču studirao pravo i prirodne znanosti, a nakon prekida studija izdržavao se uglavnom kao kućni učitelj, iako se u međuvremenu afirmirao kao književnik. Od 1848. u Linzu, od 1850. školski savjetnik i inspektor gornjoaustrijskih pučkih škola. U njegovu proznom djelu prepoznaju se utjecaji J. W. Goethea i njegovih suvremenika poput L. Tiecka i F. Grillparzera. Karakteristični su detaljni opisi krajolika (uglavnom prikazi Češke šume i alpskih krajeva), često simbolički uzvišeni kao odraz protagonista ili njegov kontrast (zbirka novela Studije – Studien, I–VI, 1844–50). U predgovoru zbirci novela Šareno kamenje (Bunte Steine, 1853) Stifter je iznio osnovna načela svojega umjetničkog nazora, prema kojemu se zakonitosti ljudskoga života najbolje mogu prikazati na primjeru svakodnevnoga i maloga. Njegovi romani Bablje ljeto (Der Nachsommer, 1857) i Witiko (I–III, 1865–67) ostali su u doba nastanka nezapaženi, a pozornost su književne javnosti izazvali tek u XX. st.
