Starčić, Viktor, glumac (Ruščuk, danas Ruse, Bugarska, 11. V. 1901 – Beograd, 1. VI. 1980). Glumom se počeo baviti amaterski u Gornjem Milanovcu, a 1919. postao je zborski pjevač u Narodnom pozorištu u Beogradu. God. 1922–25. nastupao je u Narodnom pozorištu u Sarajevu, gdje je ostvario i prve zapažene uloge (Imotski kadija u Hasanaginici M. Ogrizovića), potom je glumio u Splitu, Zagrebu, Novome Sadu, Rijeci i Beogradu, a najvažnije uloge ostvario je u Jugoslovenskom narodnom pozorištu. Ostat će zapamćen kao Gogoljev Hljestakov (Revizor), Krležin Puba Fabriczy, Lenbach i Aurel (Gospoda Glembajevi, U agoniji, Leda), Držićev Pomet i Sadi (Dundo Maroje, Skup), Marinkovićev Don Zane (Glorija), Sterijin Smrdić (Rodoljupci), Gorkijev Glumac (Na dnu), Vojnovićev Lukša (Dubrovačka trilogija). Povremeno se bavio i kazališnom režijom (B. Nušić, Sumnjivo lice). Nastupao je i na filmu.
