Solter, Davor, hrvatski biolog (Zagreb, 22. III. 1941). Diplomirao je 1965. na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, gdje je doktorirao iz bioloških znanosti 1971. pod vodstvom N. Škreba. Potom je otišao u SAD, gdje je do 1991. djelovao na Institutu Wistar u Philadelphiji. Od 1991. do 2006. bio je ravnatelj Odjela za razvojnu biologiju Max Planckova Instituta za imunologiju i epigenetiku u Freiburgu u Njemačkoj, a od 1993. je stalni znanstvenik u Laboratoriju Jackson u Bar Harboru u SAD-u, a od 2008. stariji je istraživač na Institutu medicinske biologije i profesor na Diplomskoj medicinskoj školi Duke Nacionalnog sveučilišta u Singapuru. Bavi se razvojnom biologijom na molekularnoj razini i provodi analizu gena koji sudjeluju u dozrijevanju oocita te u razvoju predimplantacijskih embrija miša. Solter je identificirao nove gene koji sudjeluju u fazama toga razvoja, što su karakteristične samo za sisavce, te ustanovio njihovu funkciju. Za svoj rad dobio je mnogobrojna međunarodna priznanja. Od 1992. član je Europske akademije (Academia Europaea) te Europske organizacije za molekularnu biologiju, a od 1994. inozemni počasni član Američke akademije umjetnosti i znanosti.
